Potpisnici redova ispred "tihe balkanske većine" su reditelji Oliver Frljić i Kokan Mladenović, glumci Zoran Cvijanović, Sergej Trifunović, Nenad Okanović, muzičari Ida Prester (Lollobrigida), Dino Šaran (Letu Štuke), Nemanja Kojić (Hornsman Coyote), jedan od osnivača Otpora i gostujući predavač Harvarda Srđa Popović, osnivač Exita Dušan Kovačević, direktor Studentskog kulturnog centra Novog Sada Zdravko Vulin, dramaturg i osnivač Miksera Ivan Lalić, novinar i pisac Branko Rosić, te brojni drugi koji u pismu pozivaju javnost da se otvoreno suprotstavi ekstremnoj nacionalnističkoj retorici koja je u poslednje vreme zavladala regionom, uz sve učestalije fašističke i ultradesničarske parole.

Otvoreno pismo tihe balkanske većine prenosimo u cijelosti:

Zaostala esktremna nacionalistička retorika, fašističke parole, ultra-desničarski javni nastupi i zatezanje odnosa od strane političkih predstavnika u cijelom regionu, čiji smo svjedoci posljednjih dana i nedjelja, djeluju kao da smo svi kolektivno upali u vremeplov! Ali onaj koji nas vuče za nos unatraške! Ista bajata priča iz 90-ih, izvađena iz iste ladice! Da se razumijemo u startu, nijedna decenija nije ni dobra ni loša. Tih 90-ih nastalo je dosta civilizacijskih dostignuća iz oblasti nauke i umjetnosti. Svi mi na ovim prostorima, koji odlično razumijemo i govorimo suštinski jedan isti jezik, tih godina bili smo zauzeti anti-civilizacijskim tekovinama. Mrzili smo, optuživali i naposljetku uništavali jedni druge, do te mjere da se još uvijek nismo oporavili u svojim krhkim, podijeljenim društvima. A svijet je grabio naprijed, ne čekajući na nas. Istok, zapad, sjever, jug, svi redom se razvijali i jurišali u 21. vijek, dok smo mi jurišali jedni na druge u nečemu što ne priliči ni srednjem vijeku.

Umjesto da je neka bolja budućnost dočekala sve rođene pod teretom 90-ih, baš njih danas najviše truju zaostale ideje onih kojima je ta decenija bila najbolja ikad! I zato im poručujemo kao većina, ona tiha, ali nesalomiva, da svaki pokušaj raspirivanja podjela i vraćanja života unazad, više ne može da prođe. To pravo da kroje sudbine nas običnih, vrijednih i poštenih ljudi su izgubili. Zajedno sa tim promašenim i praznim pričama iz 90-ih!

Jer niko ti neće više i iskrenije pomoći u ovom sumanutom svijetu od tvog balkanskog komšije. Niko ti neće dodati bolju loptu u globalnoj utakmici od onog odmah tu, pored tebe. Nema tog istoka ili zapada koji te bolje poznaje, koji bolje govori tvoj jezik, koji zna tvoju dušu. I to dobro znaju huškači i lažne patriote, i to svi oni, na svim stranama! Oni koji bez pardona obmanjuju lakovjerne i pravdoljubive ljude sa ovih prostora. Nas sve, i mene, i tebe.

Njima treba samo tvoj glas, ti si za njih samo brojka, statistika. Daju ti lažni osećaj pripadnosti da bi te poslije koristili za svoje poslaničke plate, fotelje, da im plaćaš račune, a da oni tebi nikad ne polože nijedan svoj! Oni se ne razlikuju međusobno, a od tebe zahtijevaju nacionalne podjele, nude ti zaostale ideje sa dna čovječanstva. Traže da traćiš svoj, za račun njihovih života! Njihovo zlo nacionalizma, uspjelo je da rastoči jedno bogato, srećno i pravedno društvo, pretvorivši ga u balkansku džunglu u kojoj vlada zakon jačeg, primitivnijeg, lukavijeg, besprizornijeg.

Umjesto oni nas da vraćaju, hajde da mi njih lepo i jednom za sva vremena, pošaljemo u tu njihovu prošlost, tamo gdje i pripadaju! 21. vijek neka prepuste rođenima u 90-im, onima zbog kojih će ta decenija ponovo biti svijetla! Svijetla za obične, vrijedne i poštene ljude. Za tihu, ali nepobjedivu većinu na ovim prostorima! Za tebe, i onog do tebe! Na svakom mjestu, u svakoj situaciji koja proizvodi mržnju i nasilje, reagovat ćemo glasno, jasno i argumentovano. Jer komšija je susjed i susjed je komšija!