Sunce koje je danima pržilo zaustavilo je vegetaciju, a na listovima izniklog duvana stvorilo je ožegotine. Duvanari zbrajaju štete.

 

Porodica Dragana Jovića iz Donje Čađavice duvan sadi decenijama. Nekada se od ove proizvodnje solidno živjelo, a posljednjih godina, nažalost, kaže ovaj ugledni semberski duvanar, jedva pokriva uloženo.

 

– Temperature od 40 i više stepeni „sagorjele“ su duvan na parcelama koje nije bilo moguće navodnjavati. Danima smo uzaludno gledali u nebo, nadajući se kiši. Izostale su padavine onda kada su bile najpotrebnije. Prinos je umanjen za 40 odsto, a i duvan koji smo uspjeli sačuvati lošijeg je kvaliteta od očekivanog – žali se Jović.

 

Zabrinut je i Jovica Savić iz Ljeljenče. Ranijih godina u sezoni je brao 200 i više kilograma po dunumu, a ove godine neće imati više od 100 kilograma.

 

– Kiše nije bilo 50 dana tako da je rani duvan stradao. Sad se uzdamo u ovaj pozni. Izvjesno je da će godina biti jedna od lošijih, jer kad saberemo uloženo i ono što ćemo dobiti, na zaradu gotovo i ne računamo – kaže Savić.

 

U vrijeme iznošenja rasada bilo je kišovito i hladno, a onda je danak uzela i suša. Budući da se najviše duvana nalazi na parcelama u Ljeljenči i Čađavici sa lošijim kvalitetom zemljišta, koje je praktično nemoguće navodnjavati, druge kulture je praktično nemoguće i uzgajati.

 

– Duvan se opet bolje isplati od pšenice, kukuruza ili povrća. Osim toga, mi smo mnogo novca u proteklim decenijama uložili u mehanizaciju, sušare, pa je sada to teško rasprodati i krenuti iz početka – kaže Savić.

 

Na njegovim parcelama predano se bere i nagorjeli duvan, zadnje klase.

 

– Sve ima svoju cijenu iako sa cijenom ovog duvana nećemo uspjeti da pokrijemo troškove. Organizator duvana nas kreditira obezbjeđujući repromaterijal ali se to mora vratiti proizvedenim duvanom. A kako vratiti ako duvana nema. Naša računica je jasna; samo uz premiju od 2,5 marke naš rad se može isplatiti. A ako se ova proizvodnja ugasi, mnoga sezonska radna snaga, koja radi za dnevnicu od 40 do 45 KM, ostaće bez komada hljeba – kaže ovaj duvanar.

 

Zbog toga se posljednjih godina smanjuju površine pod duvanom, a sve više proizvođača opredjeljuje za neke druge poljoprivredne kulture. Otkup ove industrijske biljke, čija je proizvodnja ugovorena sa 88 kooperanata u Semberiji i Posavini na 225 hektara, počeli su i u preduzeću „Duvan“, koje je organizator proizvodnje. Imaju i vlastitu proizvodnju na 15 hektara. Zbog brojnih problema u poslovanju kažu da im je ovogodišnji otkup posljednji.

 

Direktor preduzeća, Čedo Gotovčević, upozorava da nesiguran plasman i nagomilane zalihe te zaračunavanje dodatnih poreza ugrožavaju poslovanje.

 

– Nepovoljni vremenski uslovi i te tako prave problem proizvođačima. Duvan lošijeg kvaliteta je i  lakši, pa je jedna sušnica od 42 rama nekada bila teška više od 350 kilograma, a sada se proizvođači bore da postignu 300 kg. Koliko će biti umanjen ovogodišnji rod ipak će zavisiti od vremenskih prilika do kraja mjeseca – kaže Gotovčević.

 

Otkup duvana trajaće do kraja oktobra. U preduzeću „Duvan“ planirali su da otkupe 1.400 kg po hektaru, ali već je izvjesno da ovaj plan neće biti ostvaren.