Podrška ovom dječaku znači mnogo, ali on ipak ističe da će se i dalje svojim radom boriti kako bi pomogao roditeljima kojima treba još mnogo novca da završe kuću.

Jovanovo plemenito srce, i trud i želju da od malih nogu bude veliki čovjek, prepoznali su u Institutu za građevinarstvo "IG" Banjaluka, te su ovom mališanu obezbijedili godišnju stipendiju od 500 maraka do kraja osnovnog obrazovanja.

- Ova stipendija je za nas nešto minimalno, a njemu će mnogo značiti da se pripremi za školu. Svi mi u Srpskoj koji imamo mogućnosti da pomognemo treba da uzmemo malo od sebe i da damo nekima kojima je to više potrebno. Nećemo biti jednaki, ali ćemo biti bliži jedni drugima - istakao je direktor Instituta Slobodan Stanarević naglasivši da mu je želja da "svaki Jovo" u RS nađe "nekog Slobodana", da podijele ono što imaju.

Obećavši da će i dalje biti odličan đak i jednog dana u ruci držati diplomu građevinskog inženjera, vrijedni Jovan je iskrenim zagrljajem zahvalio Stanareviću na poklonu. Dirnuti gestom ovog plemenitog čovjeka koji je Jovanu uručio ugovor o stipendiranju, Jovanovi roditelji Miloš i Božana nisu mogli da sakriju suze radosnice.

- Veliko hvala gospodinu Stanareviću i svim ljudima koji su nas zvali i nudili pomoć. Volio bih da moja djeca završe školu i iznad svega da budu dobri ljudi - kazao je otac Miloš.

U porodici Gajić uz oca Miloša i majku Božanu odrasta četvoro djece. Najstarijem Gojku je 16, Nebojša ima 15, a Jovana 13 godina. Jovan je najmlađi.

Majka Božana je izrazila nadu da će njena djeca jednog dana postati dobri, školovani ljudi i biti u mogućnosti da i oni nekome pomognu kao što to čini Stanarević i ostali ljudi dobrog srca.

To je i Jovanova želja. On nam je ispričao da ustaje kada prvi pijetli najave zoru, žureći da prije sunca ubere sočne plodove iz malinjaka koji su zasadili njegovi rođaci. Hvali se da mu nije teško jer ima četvorogodišnje radno iskustvo.

- Naberem maline, rasporedim u tegle i idem na svoje radno mjesto. Ovih dana sam prodao baš dosta. Mnogo ljudi dolazi, pitaju me koliko košta tegla malina, ja kažem pet maraka, oni se osmijehnu i kupe. Neko jednu, a neko i više, u jednom danu prodao sam 26 tegli - kazao je Jovan namještajući mali crni šešir. Objašnjava da je to poklon od kuma.

- Šešir mi donosi sreću, mnogo je on para donio u moju kuću. Ne bih ga dao ni za šta na svijetu - kazao je Jovanče, kako ga mnogi zovu od milja. Najveća želja da posjeti Banjaluku ispunila mu se mnogo brže nego što je očekivao, a iz grada na Vrbasu, kaže, nosi najljepše uspomene.

- Sve je lijepo u Banjaluci, a najljepše mi je bilo u knjižari dok sam birao školski pribor, knjige za treći razred i torbu - rekao je ovaj vrijedni dječak koji je završio drugi razred Osnovne škole "Petar Kočić" u Sitnici.

U njegovoj đačkoj knjižici nižu se petice, a od svih predmeta najdraži su mu matematika i fizičko vaspitanje.

- Trudim se da budem odlikaš, ali i da prodam što više malina. Mnogi hoće da mi pomognu, a ja i dalje želim sam da zarađujem. Kada prođe sezona malina, ići ću u šumu da berem kupine da pomognem mami i tati da završe kuću i da svako od nas ima svoju sobu - kazao je Jovan.

Gajići su ove godine zasijali tri bašte, a svoju djecu uče da budu pošteni i vrijedni. Ni od koga, kažu, ne traže milostinju, Boga mole za dobro zdravlje i sve što žele je da žive od svog rada, a najpotrebniji im je posao.

Kompjuter

U vrijeme naše posjete Jovanu Gajiću telefon njegovog oca Miloša zvonio je nekoliko puta, plemeniti ljudi su se javljali sa svih strana da nagrade dobrotu malog Jovana.

- Zvali su me iz jedne firme iz Mrkonjić Grada, žele da poklone Jovanu kompjuter - rekao je otac Miloš.

Poklone za ovog dječaka su najavili i iz Centra javne bezbjednosti Banjaluka. Posjetu dječaku juče je najavio i ministar prosvjete i kulture Dane Malešević.