Mihailović je bio redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i dobitnik je mnogih književnih nagrada i priznanja. Njegov književni opus obuhvata pripovjetke, romane i drame, a djela su mu prevođena na više evropskih jezika. Roman "Kad su cvjetale tikve" prvi put je objavljen 1968. godine i izazvao je značajnu reakciju socijalističke vlasti. Predstava koja je trebala da se igra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu po ovom romanu zabranjena je prije nego što je izvedena premijera. Mihailović je smatrao da ju je Tito lično zabranio na insistiranje komunističkog zvaničnika Edvarda Kardelja.

 

“Njegov roman i drama 'Kad su cvetale tikve' obeležili su istoriju literature i pozorišta. Kad je predstava zabranjena zbog Titove primedbe 'da tamo neki Mihiz piše neke problematične stvari', Tito nije znao ni ime Dragoslavljevo, ali je bilo dovoljno da ga ponovo zabrane", rekao je ovo akademik Dušan Kovačević, povodom smrti Mihailovića.

 

On je dodao i da je Dragoslav Mihailović jedan od najznačajnijih pisaca u ukupnoj istoriji srpske književnosti.

 

"Upoznao sam ga početkom 70-ih godina kada je dolazio u Atelje 212 na viđanja i prijateljske razgovore sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom koji mu je i objavio prvu zbirku priča dok je bio urednik u Matici srpskoj. To je Dragoslavova poznata zbirka "Frede, laku noć", rekao je Kovačević. Naveo je da je, i kao Bora Pekić, i Dragoslav počeo da piše tek posle 30. godine i imao je osjećaj, kao i Bora, da mora da nadoknadi propušteno vrijeme u mladosti, u oba slučaja zbog robije.

 

Od ovog velikog pisca oprostio se Gojko Božović, rekavši da je Mihailović bio pisac organskog dara, u njegovoj rečenici pulsira život o kome hoće da nam svjedoči.

 

"Kao izvorni realistički pisac i kao jedan od poslednjih velikih pripadnika jedne velike generacije u srpskoj književnosti, Dragoslav Mihailović je svoje priče i romane oblikovao od samog života, uvodeći u njih ne samo karakteristične pojedinosti ljudskog iskustva jednog vremena već i karakteristični jezik i iskaz po kome se prepoznaju njegovi junaci", navodi Božović.

 

Pokazujući se kao pisac brutalnih događaja i autentičnih činova ljudske patnje, kao pisac koji građu crpe iz događajnosti svijeta ili iz njegove periferijske vitalnosti, Mihailović u svojoj prozi pripoveda nekoliko sudbinskih tema kao što su istorija, politika, ideologija, socijalni okvir egzistencije, zlo u ljudskoj prirodi prizvano nekim činom istorije ili politike, kazao je on.

 

Božović navodi i da se sve ove teme pojavljuju, barem u nagovještaju, u ključnom piščevom djelu "Kad su cvetale tikve", u kome se otvara tema Golog otoka koja će ispuniti čitav niz Mihailovićevih knjiga.

 

Osim ovog, Mihailović je objavio i djela "Frede, laku noć", "Petrijin venac", "Čizmaši", " Goli otok", "Crveno i plavo", "Vreme za povratak", "Gori Morava", "Lov na stenice", "Uvođenje u posao" i druge.

 

Mihailović je rođen u Ćupriji, 17. novembra 1930. godine. Studirao je Filozofski fakultet u Beogradu na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. Fakultet je završio 1957. godine, ali nije uspio da nađe stalno zaposlenje, često je mijenjao posao. Mihailović je tvrdio da je došao u sukob s Upravom državne bezbjednosti /UDBA/, pošto se pobunio protiv hapšenja svojih drugova, koji su uhapšeni zbog političkih viceva. Nakon toga, jedan svjedok je izjavio da se Dragoslav Mihailović od samog početka opredijelio za rezoluciju Informbiroa, kao i da je izjavio da je Tito "američki špijun" i da je partija "likvidirala SKOJ". Godine 1949. izbačen je iz kandidature za člana Komunističke partije Jugoslavije, a 15. septembra 1950. godine je uhapšen. Na Goli otok prebačen je 28. februara 1951. godine i tamo je proveo 15 mjeseci.