Nada Simeunović je rođena 1927. godine u Bijeljini.

U toku Drugog svjetskog rata postaje članica SKOJ-a u Bijeljini, zbog čega je 1944. godine najprije hapse Nijemci i ustaše, a zatim i četnici.

Po oslobođenju zemlje završava Gimnaziju u prvoj posleratnoj generaciji 1945/1946. godine i po direktivi biva poslana u Rusiju na studije stočarstva.

Nakon objave Rezolucije informbiroa 1948. godine, u poslednjem trenutku se vraća u Jugoslaviju gdje nastavlja studije u Beogradu. Diplomirala je 1950.

Slijede godine rada u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, na PD „Semberija" u Bijeljini, četrnaestomjesečno usavršavanje u Engleskoj 1954/55. godine, te profesorski rad u Poljoprivrednoj školi u Bijeljini od 1957. do 1963. godine.

Istovremeno aktivno učestvuje u političkom životu grada. Na mjesto direktorice Poljoprivredne škole u Bijeljini dolazi 1963. godine.

Kao stručnjak za poljoprivredne škole studijski boravi u Bugarskoj, a 1966. godine pohađa u Švajcarskoj Međunarodni seminar iz iste oblasti koji su organizovale Ujedinjene nacije.

Sedamnaest godina rukovođenja Poljoprivrednom školom u Bijeljini predstavljaju vrhunac profesionalnog angažovanja Nade Simeunović, ali i izvanredan uspon ove srednjoškolske ustanove u Bijeljini.

Pored unapređenja nastavnog procesa i standarda zaposlenih, škola je transformisana u svojevrsni centar za poboljšanje poljoprivrede u kome su održavana savjetovanja, stručni seminari i demonstracije novih poljoprivrednih mašina i preparata što je u školu u jednom malom gradu često dovodilo goste iz zemlje i inostranstva.

Za svoj izvanredan rad Nada Simeunović je nagrađivana Ordenom rada III reda 1957. godine, Ordenom rada sa srebrnim vijencem 1966, Spomen-plaketom Bijeljine 1945-1965. kao i Spomen plaketom Poljoprivredno-školskog centra iz Bijeljine 1950-1980.