Sretenje Gospodnje, koje se slavi 15. februara, jedan je od najvažnijih hrišćanskih praznika, ali i Dan državnosti Srbije.
Prema crkvenom predanju, ovo je dan kada je Marija prvi put donijela malog Isusa u hram, gdje ga je dočekao pravedni starac Simeon.
U narodu, Sretenje se doživljava kao simbolični trenutak susreta zime i proljeća – tog dana, prema vjerovanju, medvjed izlazi iz svog skrovišta da vidi da li mu sjenka najavljuje produženje zime ili skori dolazak toplijih dana.
Narodni običaji i vjerovanja
Jedno od najpoznatijih narodnih vjerovanja kaže da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Ako je tog dana sunčano i medvjed vidi svoju sjenku, vraća se u zimski san jer će zima još potrajati. Ako je oblačno, proljeće stiže ranije. Ovo je i dan kada su ljudi vjerovali da treba da obrate pažnju na prve susrete – koga tog dana sretnu, takva će im biti cijela godina. Zbog toga su mnogi pazili s kim će prvo razgovarati i koga će vidjeti ujutru. Posebno je važno bilo da se tog dana ne svađaju, jer se smatralo da će im svađe pratiti cijeli period do sljedećeg Sretenja.
U nekim krajevima, djevojke su pred ovaj praznik pokušavale da saznaju nešto o svojoj sudbini – vjerovalo se da će one koje na Sretenje sanjaju svog budućeg supruga ubrzo stupiti u brak.
Takođe, momci i devojke su tog dana mogli da prizovu ljubav paljenjem svijeća i tiho izgovarajući ime osobe koju priželjkuju za partnera.
Sretenje kao Dan državnosti Srbije
Osim verskog značaja, Sretenje ima i veliku istorijsku važnost za Srbiju. Na taj dan 1804. godine podignut je Prvi srpski ustanak pod vođstvom Karađorđa, a 1835. godine donijet je Sretenjski ustav, prvi moderni ustav Srbije. Zbog toga se Sretenje danas slavi i kao Dan državnosti, podsjećajući na početak borbe za nezavisnost i pravni poredak zemlje. Bilo da ga doživljavate kao vjerski praznik, dan narodnih običaja ili važan istorijski datum, Sretenje nosi poseban duh – dan kada se sreću prošlost i budućnost, zima i proljeće, sudbina i slobodna volja, prenosi Magazin novosti.