Svakodnevna, a posebno, praznična trpeza odavno je luksuz za većinu penzionera, kao i građana slabije kupovne moći. No, u posljednje vrijeme, sve je izazovnija i građanima s pristojnim novčanim primanjima.

“Radimo i suprug i ja, imamo pristojne plate. Ali, i s tim pristojnim platama vidimo koliko je teško. Kad god izađete vani, da kupite nešto za ručak, malo voća, povrća donesete kući, to su dvije kese 100 KM”, kaže nam građanka.

Kese, u kojima je, ne tako davno, veći dio bio rezervisan za meso, kao nezaobilaznu namirnicu praznične trpeze. Danas, veći dio stanovništva, ovu namirnicu kupuje na grame. Pojedini, ni toliko. Zakir Došlić, vlasnik trgovine koja osim mesa, između ostalog, prodaje i jaja i mliječne proizvode, kaže da su cijene u posljednje vrijeme povećane tri do četiri puta. Bez obzira što taj trend nije slijedio, potražnja za mesom sve je manja.

“Nismo dizali cijene uopšte, jer i ovako je slaba kupovna moć građana i stvarno rijetko, rijetko se meso i kupuje. Već čitav dan nema nikog živog, je li to zbog vremena, ili ne znam čega, ne znam…”, rekao je vlasnik trgovine Zakir Došlić.

Zašto meso postaje luksuz, pojašnjava i statistika:

Kilogram mljevenog košta oko 15,45 KM, dok kilogram jagnjetine ide i do 30 KM. Istovremeno, cijene crvenog mesa u posljednje tri godine povećane su za 120%.

“Danas je to već 100, 200, 300 grama maksimalno. Jako, jako rijetko da neko kupi više. Najviše se kupuje to najjeftinije, treća klasa mesa, za kuvanje. Već ova prva, druga klasa puno slabije jer treba izdvojiti prilično dobru svotu kako bi se mogao kupiti kilogram mesa”, kazao je Zakir Došlić, vlasnik trgovine.

Poremećaji na tržištu prouzrokovali su probleme i kupcima, ali i prodavcima, koji se, kako kaže naš sagovornik, između ostalog, bore i sa crnom trgovinom. Koliko je izazovno spremiti jedan praznični ručak, ali i svakodnevni, svjedoči sindikalna potrošačka korpa koja je prešla 3.000 KM.

“Preskupo je sve. Kad vidite da je jedan običan maslac 9 KM, a u Norveškoj, koja se smatra najskupljom zemljom na svijetu, jeftinije je u prodavnici nego kod nas. Meso, pogotovo, piletina je jako poskupila.”

Sve to, itekako, primjećuje i dijaspora. U samo dva posljednja mjeseca, razlika je drastična.

“Mi smo šokirani. Baš sad smo bili u trgovini, odnijeli smo gore stvari, preko 100 KM. Drastično. Mi smo bili u 10. mjesecu zadnji put u posjeti, ali su cijene drastično porasle”, kaže dijaspora.

Pa i u poređenju s Njemačkom, odakle dolazi naša sagovornica.

“Poredim ove cijene s evrom tamo, cijene su dosta više nego tamo. Sve je otišlo gore, od mesa, kompletno sve. A za praznike, inače, trebate meso. Bez toga ne ide. Treba minimalno 500 KM da bi se samo osnovno napravilo za praznike”.

Za meso smo vidjeli da se baš i ne kupuje jer nema kupovne moći. A, koliko je porasla cijena voća i povrća, provjerili smo.

“Cijene voća i povrća cijelu godinu su abnormalno visoke, tako da i proizvođači voća i povrća moraju svoje cijene korigovati prema drugim stvarima u životu da i oni preživjeli”, naveo je Safet Suljović, vlasnik trgovine.

Odavno se kupuje na komad. Tek onoliko koliko se mora.

“Manje, puno manje. Samim tim što se struktura stanovništva puno promijenila. Ostali su samo stari ljudi. Omladina, porodice su otišle vani. Sve je drugačije, u odnosu na nekih nekoliko prethodnih godina, kada je kupovna moć bila drugačija, Božić je bio drugačiji, kupovalo se više nego sada”, kazao je vlasnik Safet Suljović.

Pa, ipak, dok se kupci odavno prilagođavaju promjenama koje više niko i ne kontroliše, pokušavajući dostojanstveno da dočekaju praznike, istovremeno, raste broj javnih kuhinja i građana koji zavise od njih.