
Iako je korupcija u BiH duboko ukorijenjena i predstavlja sistemski problem, pravosuđe joj gleda kroz prste i jedino "nabija mišiće" na kažnjavanju sitnih djela davanja i uzimanja mita, dok visoki funkcioneri uglavnom prolaze nekažnjeno ili sa simboličnim sankcijama.
Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS) u periodu 2024. i 2025. godine nadležna tužilaštva u BiH podigla su više desetina optužnica i izdejstvovala 80 presuda u predmetima koji se odnose na koruptivna krivična djela. Iako su u evidencijama VSTS-a zabilježena 39 slučaja koja se odnose na direktore i 52 slučaja u kojima su optuženi ili osuđeni visoki funkcioneri, sudska praksa pokazuje da se tek simboličan broj tih predmeta završava osuđujućim presudama.
Struktura pravosnažnih presuda pokazuje da dominiraju upravo klasični, sitni slučajevi mita. Tako podaci govore da je u 2024. godini pravosnažno osuđena 31 osoba, od čega čak 23 za davanje i primanje mita, dok je u 2025. godini osuđeno 12 lica, uglavnom za sitne slučajeve korupcije i trgovinu uticajem.
Republičko tužilaštvo je tokom 2024. i 2025. godine podiglo 30 optužnica protiv 48 lica za koruptivna krivična djela, uključujući zloupotrebu službenog položaja, primanje i davanje mita i trgovinu uticajem.
Kada su u pitanju podignute optužnice najčešće su na optuženičkoj klupi završavali službenici nižeg ili srednjeg nivoa te građani bez javne funkcije. To jasno pokazuje da se borba protiv korupcije u praksi završava na "nižim instancama".
- Tužilaštvo je u 2024. godini podiglo 17 optužnica protiv 32 lica. Za krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja optuženi je šest lica, za primanje mita sedam, a za davanje mita 14 lica. Pet lica optuženo je za trgovinu uticajem. Na osnovu tih optužnica osuđeno je pravosnažno ukupno 31 lice i to tri za zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja, dva za povredu zakona od strane sudije ili javnog tužioca. Deset lica osuđeno je za primanje mita, a 13 za davanje mita, dok je pet lica osuđeno za trgovinu uticajem - rekli su u Republičkom tužilaštvu.
Pojasnili su da su tokom 2025. godine podigli13 optužnica protiv 16 lica te su za primanje mita optužili četiri lica, a za davanje mita 10.
Po jedan osoba optužena je za trgovinu uticajem i zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja.
- Tokom 2025. godine pravosnažno je osuđeno 12 lica, od čega dva za primanje mita, a šest za davanje mita. Četiri lica osuđena su za trgovinu uticajem, a jedna presuda je ukinuta i vraćena na novo suđenje - rekli su u tužilaštvu.
Napomenuli su da su tokom 2024. i 2025. godine vođene istrage protiv inspektora Poreske uprave RS, policijskih službenika, direktora javnih ustanova i preduzeća, direktora šumskih gazdinstava, nosilaca pravosudnih funkcija i drugih lica.
Iako je statistika o optužnicama i presudama značajna, sudska praksa nam govori da su uglavnom osuđivani optuženi za sitna krivična djela korupcije kao što su primanje mita, dok su javni funkcioneri oslobađani, dobijali simbolične kazne ili su im postupci toliko razvučeni da i oni ponekad zaborave da su optuženi.
Ovome u prilog govore presude sudova na svim nivoima u BiH koje su najbolji dokaz kažnjavanja "sitnijih" riba i gledanja kroz prste funkcionerima. Tako je u decembru lani za davanje mita policajcima od 50 KM u banjalučkom Okružnom sudu na osam mjeseci zatvora osuđen Jasmin Seferović, a mjesec ranije Milivoje B. kažnjen je sa 2.500 KM, jer je policajcima dao 60 KM mita da bi izbjegao prekršajnu odgovornost.
S druge strane direktor Osnovne škole "Nikola Tesla" u Derventi Ljubiša Đurić oslobođen je optužbi da je zloupotrijebio položaj i nezakonito koristio gorivo i službeno vozilo škole. Na sudu su krivice lani oslobođeni i načelnik Teslića i predsjednik SDS-a Milan Miličević i načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje u opštini Teslić Nikola Stokić. Iako je tužilaštvo tvrdilo da je riječ o klasičnom primjeru političke trgovine uticajem vrijedne 100.000 maraka, sud je u svojoj presudi zaključio da dokazi nisu dovoljni za osuđujuću presudu.
Tezu da se "visoka korupcija" više isplati i manje kažnjava govori i presuda kojom je Milan Novitović osuđen na godinu zatvora, jer je omogućio nezakonitu isplatu 12.000 KM plate svom prethodniku. Njemu je uz ovu kaznu izrečena tek dvogodišnja zabrana obavljanja rukovodećih funkcija.
Ovu presudu krajem prošle godine potvrdio je i Vrhovni sud Republike Srpske.
Milioni na sudu, godine u ladicama
Tako dok se sitna i beznačajna korupcija uglavnom kažnjava po brzom postupku pojedini slučajevi u kojima su na optužnici visoki funkcioneri često godinama putuju između sudnica, dok pravosnažni epilog izostaje.
To potvrđuje i nedavno ukidanje presude kojom je bivši premijer Republike Srpske Aleksandar Džombić prvostepeno oslobođen optužbi za zloupotrebe. On je pravosnažno oslobođen krivice krajem oktobra 2023. godine, a na odluku Vrhovnog suda RS, koji je slučaj sada vratio na novo suđenje, čekali smo sve do decembra 2025. godine. Džombić je optužen da je zloupotrijebio položaj prilikom dodjele kredita IRB RS od 19,4 miliona maraka firmi "Energolinija" koji ni do danas nije vraćen. Tako novim sudskim postupkom ulazimo u "začarani krug suđenja" kojem se ne vidi kraj, dok milionski novac nije vraćen u budžet koji je oštećen. Koliko se ovaj slučaj razvlači govori i podatak da je Džombić prvi put u sudske klupe sjeo u martu 2022. godine, tako da se ovaj proces visoke korupcije samo na sudu vodi već više od tri godine i niko ne može da kaže koliko će još trajati.
S druge strane sudska praksa govori kako je pravosuđe efikasno kada se radi o nižerangiranim službenicima ili običnim građanima bez zaštite. Suspendovani policajac Policijske uprave Istočno Sarajevo Predrag Tešanović u Vrhovnom sudu Republike Srpske krajem decembra lani pravosnažno je osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita od 300 KM od državljanina Saudijske Arabije, dok je njegov kolega Vladan Radojčić oslobođen optužbe. Međutim i ovaj proces dobio je epilog tek nakon nekoliko godina. Efikasan i brz rad pravosuđa zabilježen je i u slučaju policajaca iz Dervente Jovana Zorića i Nenada Šainovića, koji su nakon priznanja u avgustu 2024. godine osuđeni na po godinu zatvora.
Nešto veću kaznu od dvije godine zatvora u prvostepenom postupku dobio je urbanističko-građevinski inspektor Gradske uprave Banjaluka Duško Babić, jer je tražio i uzeo 5.000 KM mita od Milorada Mihajlovića da bi bili obustavljeni radovi na njegovoj parceli.
Postupci i istrage
Podaci VSTS-a govore i da je značajan broj predmeta godinama zarobljen u žalbenim postupcima. Tako su prema podacima ove ustanove od 2024. do 2025. godine drugostepeni sudovi potvrdili 102 prvostepene presude, ali su istovremeno 63 presude ukinuli i vratili na novo suđenje. Tek 31 presuda je preinačena.
Pravni stručnjaci smatraju da veliki broj ukinutih presuda ukazuje na ozbiljne propuste u prvostepenim postupcima i dodatno usporavanje pravosnažnog okončanja predmeta.
Lani i preklani sprovedeno je i nekoliko istraga visoke korupcije koje još nisu dobile svoj epilog. Optužnice još nema u jednoj od najvećih korupcijskih afera u Republici Srpskoj, koja po razmjerama prevazilazi čak i poznati slučaj "Korona ugovori". Radi se o istrazi nabavke respiratora od strane Fonda zdravstvenog osiguranja RS (FZO RS). Sumnja se da je pomenuta ustanova u vrijeme pandemije virus korona mimo pravila i procedura nabavila 165 respiratora, od kojih 85 nije pogodno za upotrebu, zbog čega je još 2024. godine pokrenuta akcija "Luna" da bi bila rasvijetljena ova afera. Prema dosadašnjim rezultatima istrage respiratori su isporučeni zdravstvenim ustanovama, a tim nabavkama je budžet Srpske, kako sumnja policija, oštećen za četiri miliona KM. Firma "Medietik" od koje su nabavljeni respiratori zaradila je čak 12 miliona. Istragom u ovom slučaju između ostalih bio je obuhvaćen i v.d. direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS Dejan Kusturić i nekoliko preduzeća, ali do danas niko za ova nedjela nije sjeo na optuženičku klupu.
Optužnicom još nije završila ni istraga protiv načelnika Teslića i bivšeg predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Milana Miličevića te Mehmeda Dubravca i Meše Jašarevića zbog postojanja osnova sumnje da su učinili krivično djelo primanje mita.
Tako kada se saberu konkretni predmeti, optužnice i presude svi brojevi vode ka istom zaključku da se u BiH najbrže i najsigurnije kažnjavaju oni koji ponude ili prime 50 ili 60 maraka mita, dok se predmeti u kojima se pominju desetine hiljada ili milioni maraka godinama razvlače po sudnicama ili budu okončani rečenicom "nema dokaza da je optuženi počinio krivično djelo".
"Dokazivanje"
Pravnik Milko Grmuša tvrdi da je za raširenost korupcije u našem društvu najodgovornije pravosuđe koje su ustrojili stranci kojima ovakvo stanje odgovara.
- Kada je korupcija raširena, kao što je slučaj u BiH, najbolji je dokaz da pravosuđe ne funkcioniše kako bi trebalo. Ne treba tražiti krivce u nekakvim višim silama, odgovornost je vrlo konkretna. Postoji direktna sprega ljudi u pravosuđu i političkih funkcionera. Pojedinci u pravosuđu koriste političare radi sticanja materijalne koristi, dok političari zauzvrat dobijaju zaštitu u osjetljivim predmetima - tvrdi Grmuša.
Naglasio je da se sve dešava uz prećutnu podršku međunarodnih faktora, ambasada i delegacije Evropske unije, koji se pravdaju tvrdnjom da ne smiju uticati na "nezavisno pravosuđe".
- Pravosuđe u BiH su ustrojili stranci, kroz takozvane reforme, prije svega putem Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. To je sistem u kojem sudije i tužioci praktično sami sebe biraju i sami sebe kontrolišu. Kada bi se poimenično naveli svi nosioci pravosudnih funkcija, bilo bi jasno ko je odgovoran za današnji nizak nivo poštovanja zakona u BiH.
Iako u pravosuđu ima poštenih, stručnih i časnih sudija i tužilaca, sistem kao cjelina je duboko truo. On omogućava da politički funkcioneri na svim nivoima vlasti rade šta žele, bez stvarne odgovornosti - istakao je Grmuša.
Naglasio je da je apsurdno da deset ili dvadeset centimetara snijega u BiH predstavlja gotovo prirodnu katastrofu, a da niko ne postavlja pitanje ko je za to odgovoran.
Prema Grmušinim riječima, sudovi i tužilaštva svoj rad često "dokazuju" jedino kažnjavanjem sitne korupcije, mita od 50 maraka ili pojedinaca koji su bez zaštite i uticaja.
- To su predmeti na kojima se lako pravi statistika, jer iza tih ljudi ne stoji niko moćan. Krupni predmeti, koji uključuju visoke funkcionere, traju godinama, sve dok javnost ne zaboravi i slučaj i imena aktera - kazao je Grmuša.
Pojasnio je da građani na korupciju reaguju na dva načina, jedni napuštaju zemlju, a drugi ostaju i čekaju da se nešto promijeni. Međutim, kako kaže, promjene su moguće jedino ako na izborima počnemo da biramo ljude koji nisu dio kriminalnih struktura.
- Politika ne može suditi, ali može biti početna iskra za uvođenje drugačijih praksi. Nažalost često se glasa kao na vašaru, za one koji bolje pričaju, pjevaju ili zabavljaju, a ne za one koji nude ozbiljna rješenja - smatra Grmuša.
On tvrdi da strancima ovakvo stanje odgovara i da oni BiH vide kao prostor bez stvarne odgovornosti, pogodan za pranje novca, nelegalne poslove i eksploataciju.
- Bez obzira na to da li je rat ili mir, ovaj prostor se decenijama tretira kao zona u kojoj je sve dozvoljeno. Istorijski gledano, i sa istoka i sa zapada, ovdje su dolazili oni koji su u neredu vidjeli priliku za profit - zaključio je Grmuša.