"U avgustu u vrijeme "pantelinskih dana" u Bijeljini, po povratku s vašara odlazio sam u stan tetka koji je u jednoj od svojih soba ljubomorno čuvao "singlice". Drugovi, s kojim sam ulazio u kacu u kojoj zvuk motocikala i "fića" pomjera utrobu, potom trčali do piste i uzimali žetone koji su pokretali ona auta u kojim stekneš prvo iskustvo vožnje, a posjetu prašnjavoj "meraji marvene pijace" završavali gađanjem iz "ptičare", odlazili su kući.

Stariji posjetioci "pantelinskog ludila" po običaju su ostajali ispod šatora, izmoreni i gladni, u njemu bi se zasladili pečenjem. Ja sam ispunjen utiscima s vašara morao sve te osjećaje i utiske produžiti, jer su te avgustovske noći bile nešto posebno. Tople ali ne kao danas kada se teško dolazi do daha. Te noći su jednostavno bile prijatne. Zaspati rano u njima bio bi grijeh prema sebi. I tako, s vašara se uđe u stan u kojem je tetak imao gramofon u jednom ćošku i desetine uredno složenih ploča pokraj njega.

Bilo je tu svega, i Šabana, i Tome, i Šemse.., ali i Miše Kovača. Tetak je volio tog lika koji je, kako mi je znao reći, bio "hodajući i pjevački dinamit' s primorja". Između ostalog, Mišo je njega podsjećao na motocikle iz mladosti. Jedan od njegovih pajtosa imao je "hondu" koja im je Semberijom 70tih godina mijenjala frizuru. U našoj porodici postoje fotografije na kojim je tetak s dužom kosom, crnom rolkom, i bež čizmama na nogama koje vise iznad srebrnog auspuha ispoliranog crnog motora. Njih dvojica su znali s jednog na drugi kraj Semberije "špartati" da bi osvojili neku od djevojaka. Jedna od njih je tetku na kraju bila i životna saputnica. 

Moja tetka, koja je odbila "milion udvarača" da bi njemu dala srce. A on je bio momak iz siromašne porodice! Pitao sam je mnogo godina kasnije zašto on kada si mogla da imaš bilo kojeg?! Kratko mi je odgovorila - "On je bio drugačiji!".

Okupljanja omladine bila su na asfaltu, za neki praznik, šetalo se selom i pokazivala ljepota. Tako se s kraja 60tih i početkom 70tih birala i osvajala dugokosa Semberka! 

U tišini sam, da ne bih narušio mir i san čovjeka koji će mi biti po mnogo čemu u tinejdž periodu zamjena za oca koji nije bio sa nama, stavljao njegove "singlice" na gramofon a one nakon spuštanja igle šuštale i puštale zvuk. Nije bilo naporno što sam ih morao na svaka tri ili četiri minuta minuta okrenuti da bi ponovo čuo Tomu, Šabana, Sinana ili Mišu.

Slušaš te zvuke i oni ti vraćaju misli. O nekoj djevojci koju si par dana ranije upoznao, držao joj ruku, pričao s njom sa željom da to nikad ne prestane, Ko zna koliko sam puta okrenuo ''singlicu'' da bih produžio te misli. A onda su zraci novog jutra koji su unosili svježinu u stan sve to prekinuli. 

Tetak bi ustao, spremio kafu za tetku i sebe prije odlaska na posao i šeretski me pitao - "Majstore kakva je noć bila, je li kaca na istom mjestu, je li bila kakva seka na vašaru?"

Ja bih se njemu samo osmjehnuo, jer smo se nas dvojica i bez odgovora a sa osmijehom razumjeli! Utiske s vašara bi mu ispričao nekom drugom prilikom jer je u centru Bijeljine preko puta crkve Sv. Đorđa bila pekara. U njoj kifle ujutro za poželjeti, kada se rađa novi dan. Tople i neobjašnjivo slane. Kupiš ih, a onda pod lipom pokraj Omladinskog doma u slast pojedeš dok ti komunalci šmrkovima rashlađuju članke!"

D.G.