Ispratili smo Vaskrs, Prvi maj, a na pragu su majske slave Đurđevdan i Markovdan kada je najveća potražnja za prasićima. Ovog proljeća nema prasadi iz uvoza zbog pojačanih mjera kontrole na granicama radi sprečavanja unosa slinavke i šapa pa se traži domaće prase više.

- Kao i prethodnih godina prasići se traže najviše pred Đurđevdan, kada mnoge porodice slave pa u strahu od nestašice i poskupljenja većina rezerviše prase unaprijed. Ja sam prije dan-dva prodao svih 50-oro koje sam imao i to na područje sarajevsko-romanijske regije po cijeni od 9,50 maraka. Mislim da cijena do slava neće preći deset maraka po kilogramu žive vage – kaže za portal InfoBijeljina Dragan Kojić iz semberskog sela Kojčinovac.

Uzgajivači svinja kažu da se proizvodnja isplati sa ovom cijenom, ali posljednjih godina zbog niske cijene prasića, a skupe stočne hrane, nisu mogli da pokriju ni troškove proizvodnje, a kamoli da zarade pa sada te minuse saniraju. Ove godine situacija je specifična zbog pojave slinavke i šapa u Mađarskoj,Slovačkoj i Njemačkoj. Otežan je uvoz iz Evropske unije, a povećana je potražnja. Sve to utiče na cijenu.

- Činjenica je da na domaćem tržištu nedostaje domaćih prasadi, a da su prasići "na cijeni" i u okruženju. Pri tome svinje iz uvoza posljednjih mjesec i po dana moraju biti obavezno testirane i moraju imati negativan nalaz na slinavku i šap prije nego što uđu u BiH. Evropske zemlje u kojima nema slučajeva zarazne bolesti slinavke i šapa neće plaćati tu analizu koja košta oko 18 evra. Taman i mi da je platimo niko to neće da radi, jer imaju gdje da prodaju prasad bez te mjere – ističe Slobodan Petrić, uzgajivač svinja iz Magnojevića i predsjednik Upravnog odbora Udruženja uzgajivača svinja Srpske.

Velika je potražnja i za kvalitetnim prasićima za tov, a iz uvoza bi uz ovaj pregled prasad po kilogramu žive vage koštala od 12 do 14 maraka.

- Uvoz prasadi, uvoz teladi je uvoz sirovine nije uvoz gotovog proizvoda i ako Ministarstvo spoljne trgovine BiH, odnosno Kancelarija za veterinu ubrzo ne odobri uvoz sirovine bez ovih uvedenih mjera može nam se desiti da budemo apsolutno zavisni od uvoza svinjske i juneće polutke, da ćemo jesti ono što oni neće da jedu, da nećemo imati nikako domaćeg proizvoda koji ne može zamijeniti polutka uvozna. Za ćevap, za roštilj mora biti domaće, mora biti dan prije zaklano, a uvezene polutke stare su 3-4 mjeseca i mogu da idu samo u preradu. Ministarstvo poljoprivrede RS izdvaja značajna podsticajna sredstva koja su zadnje 2-3 godine povećana na maksimum, ali bojim se da na nivou BiH gubimo trku jer bez obzira na velike podsticaje ne možemo da stignemo jer nećemo imati kome da prodamo, ljudi su se u nedostatku domaćeg okrenuli uvozu. Sva stočarska proizvodnja će biti u problemu - upozorava Petrić.

Za razliku od prasadi, tovljenici se trenutno ne traže pa je cijena niska. Svinja težine 120 kg po kilogramu žive vage košta od 3,5 marke do 4 marke, a ispod 5 maraka uzgajivači tvrde da nemaju računicu jer je hrana skupa.

- Cijena tovljenika je oko 3,70 bez PDV-a i to je cijena uvozne polutke kad se preračuna, ali je problem što nemamo klaoničara, ostali su nam prerađivači. Mali broj njih forsira domaće i prema mom mišljenju nisu dovoljno cijenjeni na tržištu, jer su kupci okrenuti jeftinijem proizvodu lošijeg kvaliteta – kaže Petrić za InfoBijeljinu.  

U mesnim industrijama kilogam svježe uređenog praseta težine do 20 kilograma košta od 14,50 do 17 maraka i 80 pfeniga, a što je veća kilaža cijena je niža. Kilogram svinjskog pečenja za mnoge je luksuz jer treba izdvojiti 35 maraka, a za jagnjeće 48 maraka.