Na suđenju desetorici pripadnika HVO, Cvijanović je ispričao da je po naređenju maskiranih pripadnika hrvatske vojne policije otišao ispred seoske čitaonice.

- Skupilo se oko 50 Srba, među kojima je bilo žena. Muškarci su uhapšeni, a žene vraćene kućama. Pred čitaonicom je bio kamion Miće Gavrića, u koji su nas natjerali da uđemo. Vidjeo sam da su Gavrića odveli neki nepoznati vojnici, ali ne znam gdje - ispričao je Cvijanović.

On kaže da su tada odvedeni i Mićo Galić, Zoran, Lazo, Dragan, Žarko, Mišo i Marko, a da je kasnije saznao da su ubijeni.

- Mi smo odvedeni u šupu pored kuće Mirze Deljkovića u Donjoj Mahali. Tamo smo zatekli Jovu Stevanovića i Maksu Gajića, koje su vojnici tjerali da pjevaju. Zarobljene Srbe su izvodili napolje i tukli, a mene su tukli bejzbol palicom po cijelom tijelu - istakao je Cvijanović.  On je naglasio da je, kada su vojnici skinuli maske, među njima prepoznao vojnika čiji je nadimak Rakijica.

- Osim toga što su nas tukli, tjerali su nas napolju da hodamo ukrug. Jedan vojnik je Maksi Gajiću zabio u vrat nož od bajoneta, nakon čega je negdje odvezao njegovo tijelo. Nakon dva-tri dana provedena u šupi, prevezli su nas u salu Srednjoškolskog centra u Orašju, gdje smo zatekli zatvorene Srbe iz ovog grada, sa kojima nismo smjeli da kontaktiramo - dodao je Cvijanović.

On je rekao da su nakon dva mjeseca u logor dovedene žene koje su ostale u Bukovoj Gredi, među kojima je bila njegova majka. Od žena su, kaže, uzimali novac.

On je istakao da su vojnici Aćimu Cvijanoviću izbili jedno oko i odsjekli dio kože na glavi.

- Vidio sam ga krvavog kad se vratio s batinanja. Kasnije je odveden i više se nikad nije vratio. Aco Petrović, Savo Sarić i Pero Cvijanović isto su odvedeni i nikad nisu vraćeni. Tijelo Pere Cvijanovića ni do danas nije pronađeno - naglasio je Cvijanović.

Svjedok Rado Božić izjavio je da je njegova majka Radojka pretučena u svojoj kući, te odvedena u logor, te da ju je tukao Pero Vincetić zvani Konj.

I svjedok Tošo Božić govorio je o okolnostima zatvaranja civila srpske nacionalnosti u logore. On je Orašje napustio 21. aprila 1992. godine, ali su njegova braća Drago i Pero bili maltretirani u logoru.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima. Suđenje će biti nastavljeno 28. februara.