Za život je zarađivao kao pekar, a sada mu je jedini izvor prihoda invalidnina od 204 marke, koja nije dovoljna da pokrije troškove stanarine, komunalija i hrane. Živi sa 24-godišnjim sinom Zoranom, koji povremeno nadniči. Teško se nosi sa psihičkim pritiskom nakon svega što je preživio, ali nada se da će pomoći ljudi dobre volje.

Već pola godine Milan se bori sa posljedicama saobraćajne nesreće. Neizdrživi bolovi, neprospavane noći, tri operacije na nozi na koju i dalje ne može da se osloni . Predstoje mu još dva operativna zahvata.

"Rađeno je koljeno. Koljeno je oteklo i mora se uraditi još jedna operacija, pa da se radi dalje da sestavi proteza ovdje u koljenu", rekao je Trivković. 

U proteklom ratu nije se plašio metka ni granate, o čemu svjedoči i medalja za hrabrost, ali sad se boji neizvjesne budućnosti. Naučio je da živi od svojih deset prstiju, a od 19.avgusta ruke su mu vezane. Zdravstveno stanje , narušeno ranjavanjem dodatno je pogoršano. Nakon nesreće je smršao 40 kilograma.

"Slezena mi je izvađena, grudni koš oštećen, plućno krilo i debelo crijevo. Ponovo mi tu pukla opna i iskočila opna i tek sad kad se krećen opet izlazi naviše i to treba operisati, ala kako će se radit sada, ne može se raditi dok se ne saniraju ove rane", kaže Trivković.

Milan živi kao podstanar sa sinom koji je automehaničar, ali nema stalni posao. Od Opštine Ugljevik prošle godine dobio je 200, a od Boračke organizacije 150 maraka. U pomoć mu priskaču i prijatelji, ali oporavak traje dugo, a troškovi ne mogu da čekaju. Dok je radio kao pekar mogao je da nosi životno breme.

Život se surovo poigrao sa Milanom koji se uprkos svim nedaćama ne predaje. Nada se da će uz pomoć humanih ljudi uspjeti da prebrodi krizu dok ponovo ne stane na svoje noge i ne bude u mogućnosti da sam zarađuje za život