Ideja o tome da negdje daleko postoji osoba s kojom ne dijelimo genetski materijal i koja uprkos tome izgleda identično kao mi nije novina usađena u svjest modernog čovjeka pod uticajem holivudskih filmova ― ona je intrigirala brojne generacije naših predaka.

 

Ovaj fascinantan koncept seže i do egipatske mitologije, u kojoj se pojavljuje ka, opipljivi "duh dvojnik" koji nosi ista sjećanja i osjećanja kao osoba kojoj pripada. Ka je, zapravo, dio čovječije duše ― jer su drevni Egipćani vjerovali da je ona sastavljena od devet dijelova, i to njen vitalni dio.

 

Nije jasno gdje ka obitava tokom života, ali nakon smrti može da jede, pije i "uživa u mirisu tamjana", a ožalošćenima pruža utjehu, po svemu sudeći, jer simbol u hijeroglifskom pisanju ka izgleda kao dvije ruke ispružene kao u zagrljaju. U čuvenom mitu "Grčka princeza", staroegipatskom viđenju Trojanskog rata, ka lijepe Jelene obmanjuje Parisa, čime pomaže da se rat okonča. Ovaj motiv pojavljuje se i u Euripidovoj "Jeleni", nordijskoj mitologiji (kao vardøger), finskoj (etiäinen), a u većini mitologija u pitanju je sablasni dvojnik koji unaprijed izvodi radnje osobe kojoj pripada. Najčešće, ipak, čujemo njemačku riječ doppelgänger ("dvostruki hodač").

 

U istoriji su ostale zabilježene tvrdnje velikih umova da su sreli svog dvojnika: Gete je zapisao da je dvaput vidio svog dvojnika kako jaše konja, Meri Šeli je u pismu prijateljici otkrila da je njen pokojni suprug i pjesnik Persi Šeli vidio čovjeka koji mu je bio identičan. Bilo sve to istina ili plod fikcije, svjedoci smo da od pojave društvenih mreža s vremena na vrijeme saznajemo za ljude iz različitih krajeva svijeta koji izgledaju gotovo kao preslikane ličnosti iz svjetskog šou-biznisa ili da se dvoje identičnih ljudi s različitih kontinenata pronađe zahvaljujući naprednim softverima zasnovanim na tehnologiji prepoznavanja lica. Najčešće pominjani primjer su američki komičar Vil Ferel i bubnjar grupe Red Hot Chilli Pepers Čed Smit, za koje bi svako na prvi pogled pomislio da su blizanci. Kako je to moguće?

 

 

 

Vjerovatnoća za to bila je svakako manja u Geteovo vrijeme, ali sa sedam milijardi ljudi na planeti nije nemoguće da ćemo sresti nekoga ko nam je fizički zapanjujuće sličan, smatraju naučnici. Biološkinja Tegan Lukas s Univerziteta u Adelejdu analizirala je lica četiri hiljade ljudi, upoređivala ih i mjerila osam određenih karakteristika (mada nije otkrila koje su), nakon čega je sa svojim timom objavila studiju u kojoj tvrdi da vjerovatnoća da će dve osobe izgledati identično po svih tih osam karakteristika iznosi jedan prema bilion. Drugim riječima, postoji matematička vjerovatnoća da se rode dvojnici iako je vrlo, vrlo niska.

― Ljudsko lice je izvanredno jedinstveno. Razmislite o tome ― vjerovatnoća mora biti prilično niska jer biste se u suprotnom stalno sudarali s ljudima koji izgledaju kao svi, a ne sudarate se ― kaže ser Volter Bodmer, profesor humane genetike Univerziteta u Oksfordu.

 

 

A post shared by François Brunelle Photography (@brunellefrancois)

 

Ovaj zanimljiv rezultat može se objasniti čuvenom teoremom beskonačnog majmuna: stavite beskonačno mnogo majmuna pored beskonačno mnogo pisaćih mašina, neka tu sjede beskonačno dugo i u nekom trenutku će nasumičnim udaranjem i skakanjem po mašini neki od njih napisati Šekspirova sabrana djela. U skladu s tim, što je više ljudi na Zemlji, veća je vjerovatnoća da će se gotovo identična kombinacija gena ponoviti i da će dvije osobe koje nisu rodbinski povezane imati identično lice.

 

Majkl Šijan, profesor neurobiologije na Univerzitetu Kornel, sproveo je prije nekoliko godina istraživanje čiji su rezultati pokazali da su naša lica evoluirala zbog važnosti individualnosti za ljudsku vrstu. "Ljudi su izuzetno različiti, ali to ne vidite kod drugih vrsta", kaže Šijan.

 

I, zaista, ako dok hodate ulicom obratite pažnju na lica prolaznika, mogućnost da ćete vidjeti više njih koji poprilično liče, a kamoli da izgledaju isto gotovo da ne postoji, dok će skoro svaka krava, mačka ili vjeverica koje pogledate biti identične. Kako ističe Šijan, većina vrsta koristi miris i sluh da identifikuje druga živa bića, dok se ljudi oslanjaju prije svega na vid. Štaviše, imamo poveći dio mozga koji služi baš za to ― fusiformno područje lica, koje se nalazi u temporalnom režnju, a mi ga, kao društvene životinje, i te kako koristimo.

 

Forenzičar i stručnjak za prepoznavanje lica Univerziteta u Vašingtonu Danijele Podini ne vjeruje u dvojnike, ali priznaje da je takva slučajnost statistički moguća. On napominje da čak i u tom slučaju na naše vjerovanje da dvoje ljudi izgleda identično utiču naša iskustva. Šta se zapravo događa u trenutku kad prepoznajemo lice?

 

Svaki deo nečijeg lica mozak registruje kao šifru, a na to kako vidimo ostatak lica utiču veličina i položaj očiju. Zato će jedna osoba tumačiti šifru redosledom oči-usta-nos, a druga nos-usta-oči, odnosno primarno se fokusiramo na različite dijelove lica, zbog čega svi jedni druge vidimo različito. Sam koncept dvojnika ova činjenica čini manje vjerodostojnim.

 

Ipak, događa se da većini određeno dvoje ljudi izgleda kao da su, ako ne dvojnici, makar blizanci.

 

"Statističko objašnjenje bi glasilo da ako promiješate karte dovoljno puta, u nekom momentu ćete dvaput podijeliti iste", napominje Šijan.

 

Iako su ovakvi slučajevi rijetki, jedan uporan čovjek uspio je da pronađe čak 100 primjera! Kanadski fotograf Fransoa Brunel tragao je 12 godina za parovima dvojnika i pronašao čak dvije stotine ljudi, koji su mu potom pozirali za umetnički projekat koji je nazvao I’m Not a Look-Alike. Parovi različitih životnih razdoblja, porijekla, čak i etničke pripadnosti i pola stali su ispred njegovog objektiva zagrljeni, kao snimaju porodične portrete, kao da nisu potpuni neznanci. I sam Brunel pronašao je svog dvojnika ― tvrdi da je nešto najbliže tome britanski glumac Rovan Atkinson, odnosno Mister Bin.