- Obrađujem trideset hektara zemlje, od toga je na polovini parcela pšenica i na tim njivama nakon žetve, sijem cveklu, kupus i druge kulture, dok je preostalih petnaest hektara stalno pod povrtarskim usjevima. Dosta se radi, ima velikh odricanja, ali sam i zadovoljan kada vidim šta je moja porodica proizvela. Najveći dio proizvoda plasiram u zvornički “Voćar” i u preduzeće “Tanasić”, koje je i najkorektnije u svakom pogledu, pošto sa njima imam ugovorenu prodaju od 150 tona i pola novca avansno, što mi je odskočna daska u ljetnjem periodu za dalju proizvodnju, kaže Jovičević za portal InfoBijeljina i podsjeća da je prošle godine imao ugovoren otkup sa jednom zadrugom iz Crnjelova od 250 tona cvekle, te da mu je najveći dio propao zbog određenih izvoznih kvota. Srećom, dobar dio cvekle je plasirao u preduzeće “Mameks”, tako da je donekle pokrio dio tih troškova. 

Inače, Jovičević je potpredsednik Udruženja povrtara Republike Srpske i želja mu je da se pošten i marljiv rad vrednuje, sve u skladu sa postojećim mogućnostima budžeta lokalnog i republičkog nivoa.

- Svjestan sam da je podrška poljoprivrednicima mala i nedovoljna, jer limit od dvije do tri hiljade maraka koliko daje Agrarni fond u Bijeljini, nije dovoljan za bilo kakvu ozbiljniju proizvodnju, kao ni iznos sredstava iz Ministarstva poljoprivrede. Vremena su teška, a dodatni problem je i veliki broj raznih udruženja i organizacija koja potražuju sredstva iz lokalnnog i republičkog budžeta. Istini za volju, ni sama udruženja nisu adekvatno zastupljena i nagrađena, ali ko nam je kriv što se bolje ne organizujemo. Lično, mogu da budem zadovoljan podrškom koju sam dobio od Ministarstva poljoprivrede za izgradnju hladnjače, ali znam i da je najispravnije pouzdati se u svoje mogućnosti, a ukoliko i dođe neka pomoć, ona je dobrodošla, ističe vrijedni i paorskim znojem okupani Rade Jovičević iz Trnjaka.

Njegov recept za uspješniju i isplativiju proizvodnju je više rada, veća proizvodnja i, kako navodi Jovičević, pošten pristup prema svima.