I danas žive njegovi stihovi, pjesme i priče o umjetniku koji je stvarao baš tako kao što je i živio - autentično i neponovljivo.

Miroslav Antić, veliki srpski pesnik, umro je 24. juna 1986. godine nakon duže bolesti. U tom trenutku već je bio obolio od raka vilice i hirurzi su mu odstranili deo jezika.

Činjenicu da više ne može da govori pjesnik je teško podnio. Mnogo je pio i, skoro fanatično - slikao. Mora da je znao da mu se zemaljski život bliži kraju jer se pobrinuo da ga uredi i završi svoje poslove na ovom svijetu.

Iste noći kada je umro, u ruke Dude iz komšiluka stiglo je pismo pisano Mikinim urednim rukopisom. Posljednja želja pjesnika bila je samo jedna – da ga poštede suvišnih konvencija.

"Kad me budu iznosili, neka pročitaju ‘Besmrtnu pesmu’. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira Pirav manga korkoro. Niko ne sme da mi drži govor ", pisalo je.