Nakon završenog Poljoprivrednog fakulteta posvetio se voćnjaku na četiri i po hektara koji mu je dodatni izvor prihoda. U Gornjem Lokanju zasadio je oko 3.500 stabala šljive "stenlej", "čačanske rodne" i "čačanske ljepotice". U proteklih nekoliko godina godišnje je sadio od 500 do 800 sadnica. Uveo je i sistem navodnjavanja kap po kap bez kojeg se ne može u savremenom voćarstvu.

U domaćinstvu Mitrovića svi su porodično angažovani, ne plaćaju dnevnice i sve stignu uraditi, s ponosom priča Borko koji je na drugoj godini fakulteta postao otac blizanaca, a prije četiri godine dobio još jednog sina. Ove godine imao je prinos od 60 tona sa 1.000 stabala koja su u rodu. Dio prodaje jednoj otkupnoj firmi, veći dio odlazi u rakiju, a nešto i u pogon za preradu u suvu šljivu. 

- Imali smo aluminijumske koje su davale nekakav šmek šljivama, tržište nije bilo zadovoljno time, pa sam ja napravio lipove ljese od svoje lipovine i kvalitet je bolji. Dio šljive prerađujemo u suvu šljivu, imamo mašinu za vađenje košpice, u planu smo da radimo neke marinade sa medom ili nekim zaslađivačima, kako bismo izbjegli problem kvarljivosti te robe - ističe Mitrović. 

Najmanje imaju kvarljivost kada je u pitanju napraviti destilat - dobru šljivovicu.

- Dio svoje šljive sam preradio i prodao, i to sam radio na dva aparata za destilaciju. Jedan je od 120 l, drugi od 300 na koji pravim prvu ruku rakije, odnosno meku rakiju koja kasnije ode u prepek. Na veći aparat sam instalirao specifičan uređaj koji se zove separator metanola. Zahvaljujući tome što je metanol teži prilikom hlađenja on izlazi na slavinu, a etanol ide dalje na doradu, hlađenje kroz kacu i izlazi kao meka rakija, a kasnije radimo prepek. Tu rakiju vadimo po frakcijama, vadimo rakiju prvenac koju bacamo odmah, zatim vadimo srce rakije koju prekidamo na jačini od 65 stepeni, dodajemo u hrastovu burad - kaže Mitrović. 

Rakija u interakciji sa hrastom, dodaje, izvlači tanine i bitne materije za dobru šljivovicu i tako dobiju kvalitetnu rakiju. 

- To odležavanje rakije, prema edukaciji koju sam stekao i stručnom mišljenju prof.dr Ninoslava Nikićevića, profesora na Hemijskom fakultetu, minimalno bi trebalo da bude četiri godine. Od uvaženog gospodina Nikićevića sam dobio majstorsko pismo prošle godine. On kaže da bi trebalo spuštati svake godine za onoliko koliko bure popije, a to dođe oko pet stepeni godišnje da bi je doveli na onu jačinu koja je poželjna za konzumacija, a to je izeđu 40 i 45 stepeni - pojašnjava detaljno Mitrović za portal InfoBijeljina.

Za svoju rakiju Borko je na Novosadskom sajmu dobio veliku srebrnu medalju, a želja mu je da se narednih godina okiti zlatnom koja će mu obezbijediti i veće tržište. Planova je mnogo, a ovom vrijednom čovjeku ništa nije nedostižno.

- Sve svoje slobodno vrijeme posvećujemo ovom gazdinstvu, ne damo da zaraste u šiblje i šikaru. Evo nas na Majevici dalje nema puta od nas, mi smo na na kraju sela i kraj Republike Srpske je ovdje. Mi nećemo napustiti imanje i održaćemo ga kao što su to naši preci radili - najavljuje sa osmijehom Mitrović.

 Nije se, kaže, lako izboriti sa klimatskim promjenama. Topao februar i mart, a nakon toga minus u aprilu su problemi s kojim se svake godine voćari susreću, ali ih prevazilaze savremenim agrotehničkim mjerama i starinskim rješenjima poput loženja vatre u voćnjaku.

Prilikom spremanja voćnjaka za zimsku sezonu neophodno je, savjetuju stručnjaci, uraditi zaštitu preparatima na bazi bakra, zatim đubrenje i orezivanje koje se radi kada biljka uđe u fazu mirovanja traje do početka vegetacije, odnosno do početka aprila mjeseca. Uz primjenu struke, ali i mnogo ljubavi i predanosti, uspjeh ne može izostati, poručuje mladi voćar, koji svoju perspektivu vidi na vjekovnom ognjištu.