Biljana je nakon smrti supruga, koji je naslijedio posao od svog oca 2015. godine, nastavila da radi na farmi, što joj priznaje nije bilo lako, naročito nakon korone kada je zbog nesrazmjerene cijene kukuruza i jaja smanjila kapacitet na 5 - 6 hiljada nosilja.

Zaokružili su proizvodnju, od pilića do konzumnih jaja. Dnevno proizvedu oko 5.000 jaja čija je cijena zadovoljavajuća.

- Cijena je oko 80 i nešto maraka po kartonu, u zavisnosti od klase, odnosno veličine jajeta, što je trenutno prihvatjivo. Nije kao što je bilo prethodnih godina. Bilo je jako teško, dolazila sam čak u situaciju da zatvorim farmu jer smo bili u velikom gubitku, ali onda dođe godina kada sve te godine iz gubitka izvučete i onda se isplati sav taj trud, vrijeme, zdravlje i živci koji ste uložili - priča Biljana za portal InfoBijeljina.

Eksploatacioni vijek nosilja je godinu, godinu i po. U nekim slučajevima i kraće jer nije svako jato isto. Na ovoj farmi uskoro će staro jato zamijeniti novim.

- Zadovoljni smo jako ovim jatom, ali moramo ga mijenjati. Sad prodajem stare koke, cijena im je 4 marke, što ne uspijemo da prodamo ide u klaonicu. Nosivost je trenutno 80 odsto. Kada staro jato zamijenimo novim očekujemo povećanje dnevne proizvodnje za 500 jaja - ističe Biljana, napominjući da se na farmi mora biti prisutan 24 sata, naročito kada su mali pilići u pitanju, jer iziskuju puno truda, pažnje.

- Morate voditi računa o njima kao da su male bebe, znači bukvalno neko uvijek u trećoj smjeni dežura, jer temperatura u početku mora biti 33 stepena. Sad su porasle i već je lakše. Nakon 4,5 mjeseci odgoja prelaze u novi objekat. Kada se stari objekat isprazni, čisti se, remontuje i onda mlade gospođice prelaze na novo radno mjesto – objašnjava Biljana.

Put od jednodnevnog pileta do koke nosilje traje 18 nedjelja i nije lak, ali zahvaljujući vlastitom odgoju i proizvodnji hrane ostvaruju značajne uštede. Blago Marković pravi hranu po određenoj recepturi. Koliko dnevno pojedu hrane, duplo više piju vode.

- Voda je broj jedan, voda mora biti stalno kontrolisana, dobra ventilacija, kvalitetna hrana, kukuruz, soja, bitni su proteini, minerali i sve ostalo što treba. Kokoške moraju imati sve najbolje da bi dale određene rezultate, a rezultate imamo. Od dobro izbalansiranog obroka zavisi kvalitet jaja – ističe Marković koji godinama radi na ovoj farmi.

U svakoj proizvodnji dešavaju se kvarovi, pa i u ovoj. Sve je teže, kažu, naći majstore, kao i radnike za svakodnevne brojne obaveze na farmi. Biljana je, ističe, srećna što ima dva radnika koji su niz godina uz nju.

Vrijedni su, dobri, pošteni i funkcionišu kao mala porodica. Kako djeca odrastaju polako se uključuju u posao i velika su joj podrška, njena desna i lijeva ruka.

Kćerka Nikolina, student četvrte godine na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, smjer mehatronika, voli posao na farmi uz koju je odrasla i prirasla joj je srcu.

- Bez obzira na profesiju koju sam ja izabrala, ili koju još uvijek biram voljela bih da ovaj posao što duže traje kao uspomena na mog oca i djeda. Sve mi je zanimljivo, sve sam učila - od same proizvodnje hrane pa do finalnog proizvoda. Mnogi misle da je najteži dio pokupiti jaja, isklasirati ih, međutim da bi došli do samog proizvoda potrebno je mnogo truda i rada, jer evo sada mijenjamo staro jato sa novim. Mlado jato posebno je jako zahtjevno, potrebno je tu biti 24 kroz sedam – priča mlada Nikolina za InfoBijeljinu.

Između dva turnusa vrši se dezinfekcija i odmor kokošinjca u periodu od oko 21 dan. Na ovoj farmi vode računa i o redovnoj vakcinaciji, radi dobrog zdravstvenog stanja nosilja od čega zavisi njihova produktivnost.

Jaja prodaju poslastičarnicama, marketima i prodavnicama na području Bijeljine.