Iz daleke Kine prije 17 godina porodica Vang došla je u Bosnu i Hercegovinu. Šemi i njen suprug Alju već dugo godina sa osmijehom pozdravljaju Bijeljince koji posjete prodavnicu kineske robe preko puta pijace.
Simpatična Kineskinja Šemi na početku našeg razgovora ispričala nam je kako su donijeli odluku da napuste Kinu i otvore radnju baš u Bijeljini.
"U Kini su prije 20 godina plate bile mnogo male, dok su kod vas u to vrijeme plate bile pet puta veće (nego u Kini?). U Kini sam radila kao nastavnica engleskog, ali plata od 100 evra nije bila dovoljna za porodicu. Ja ne volim da budem radnik, već da imam svoju radnju i vodim svoj posao. Uvijek želim da napredujem i da imam više. Prijatelj nam je rekao da dođemo u Bijeljinu i 2006. godine odlučili smo da dođemo ovdje i otvorimo svoju prvu prodavnicu", kaže Šemi za portal InfoBijeljina.
Šemi priznaje da je brzo naučila srpski jezik i s obzirom na to koliko godina već živi na našim prostorima, navikla se na mentalitet ljudi, a i oni su se navikli na nju. Kaže da posao nikada ne upoređuje po tome kako je bilo nekada, a kako je sada.
"Ako znamo kako treba da radimo, nikada nije teško. Treba da imate ukus i da osjetite šta je dobra roba za mušterije. Ne treba uvijek nabavljati istu robu, jer treba unositi nešto novo kako bi sačuvali mušterije. U junu ove godine naša radnja doživjela je veliku štetu kada se srušio plafon. Sada kada je radnja renovirana, uveli smo mnogo toga novog. Istina da je težak period iza nas zbog virusa korona i da narod nema novca kao nekada, ali svaka roba ima svoju mušteriju. Bitno je znati i prepoznati šta je to što narodu treba. Ako imate kvalitetnu robu po povoljnim cijenama, posao će uvijek napredovati", ističe Šemi za portal InfoBijeljina.
Iako 17 godina žive u BiH zadržali su svoju tradicionalnu kuhinju i kod kuće sprema tradicionalna jela.
"Kineska hrana nema mnogo kalorija. Možete da jedete koliko god želite, a nećete se ugojiti. Ono što mi se mnogo dopalo kada je u pitanju srpska kuhinja jeste sarma. Moje radnice i mušterije su već naučile šta ja volim i vrlo često mi donesu šerpu sarme", rekla je Šemi.
Šemi kaže da se svoj narod uvijek prepozna i da se u Kini možda toliko ljudi i ne druže međusobno koliko to praktikuju kada žive na drugim prostorima.
"Često se družimo sa porodicama iz Kine koje žive u Bijeljini. Uvijek su tu za nas kada nam je pomoć potrebna, kao što smo i mi za njih. Kada smo renovirali radnju, svi smo radili zajedno kao jedna velika porodica. Četiri godine nismo bili u Kini zbog velikih trenutnih kontrola, a i avionska karta je mnogo poskupila. Bijeljinu smatramo drugom kućom, ali nadamo se da ćemo uskoro moći da posjetimo i Kinu", kaže Šemi.