Ispostavilo se da tužne melodije zapravo mogu podstaći pozitivne emocije kod ljudi.

Da li je to uvijek bilo tako ili se muzička industrija u posljednje vrijeme promijenila ili su se ljudi promijenili - odgovor su našli naučnici.

U studiji "Sentimentalna kvantitativna analiza tekstova u popularnoj muzici" Kejtlin Napier i Lior Šamir s Univerziteta "Lawrence" u Mičigenu odgonetnuli su misteriju koja kopka slušalački svijet.

Pomoću vještačkih neuronskih mreža koje razlikuju emocionalnu boju riječi, analizirali su tekstove najpopularnijih pjesama od 1951. do 2016, ukupno njih 6.150 s liste "Billboard Hot 100", kako bi došli do zanimljivog zaključka - pop muzika svake godine postaje sve mračnija.

Broj riječi kao što su "ludilo", "gađenje", "strah" i "tuga" u tekstovima povećao se pet puta u posljednjih nekoliko decenija, dok su riječi povezane sa srećom, samopouzdanjem i slobodom, popularne pedesetih, naglo počele da nestaju, ustupajući mjesto prilično depresivnom scenariju.

Zanimljiv je i podatak da analizirajući prvih 100 kompozicija ne može da se utvrdi kako se ponašanje muzičara promijenilo, već su se promijenile potrošačke preferencije. Čini se da moderni slušaoci žele da vide čašu napola praznu i svakodnevno doživljavaju svojih "tri minuta drame" uz pomoć muzike.

Nije sve tako loše kako zvuči. Neka istraživanja pokazuju da dnevna doza suza može biti korisna.

U 2015. godini naučnici s Univerziteta u Kaliforniji otkrili su kako većina osoba klasifikuje muziku povezanu s tugom i boli kao ljepšu. Takođe, tužni tekstovi često pomažu u suočavanju sa sopstvenim negativnim emocijama, podstičići određenu vrstu katarze.

Tužne pjesme podstiču na introspekciju, odnosno spontano tjeraju da se prisjetimo vrlo ličnih aspekata života i temeljito ih analiziramo.

Naučno istraživanje objavljeno u časopisu "Scientific Reports" otkrilo je da čak i kad plačemo nad našom plejlistom osjećamo - zadovoljstvo! Otkucaji srca se vraćaju u normalu, a disanje postaje dublje, kao tokom upotrebe antidepresiva i sedativa.