Bosna i Hercegovina ima socijalni sistem koji, umjesto da pogoduje siromašnima, benefite donosi bogatima, kojima socijalna pomoć nije potrebna, navodi se u studiji Svjetske banke o ekonomiji u BiH.
Prema njihovim podacima, samo 37 odsto ukupne socijalne pomoći dolazi do 20 odsto naših najsiromašnijih sugrađana, a čak 12 odsto socijalnih beneficija dobija 20 odsto najbogatijih u BiH.
Naime, kako je istaknuto u studiji, dijelu bogatijeg stanovništva socijalne beneficije dolaze dijelom zbog nedostatka tačnih statističkih podataka, loših administrativnih procedura, stečenih prava i "curenja" novca.
U studiji je dalje istaknuto da se u BiH četiri odsto bruto domaćeg proizvoda troši na socijalnu pomoć, ne računajući doprinose, što je najveći procenat u jugoistočnoj Evropi, ali da, kako upozoravaju, samo 17 odsto beneficija, bez doprinosa, dopire do najsiromašnijeg stanovništva.
"Rezultat je da socijalni sistem ne doprinosi smanjenju siromaštva onako kako bi doprinosio da je drugačije strukturisan", navodi se u studiji. Ovakvom katastrofalnom stanju, kako ističu u SB, doprinosi neodrživi ekonomski model koji, prema njima, pomoć pruža onima koji imaju posao i kojima pomoć nije toliko potrebna.
Osim toga, umjesto da se podržava model ekonomije zasnovan na proizvodnji, model je usmjeren na potrošnju koja premašuje BDP i održavanje javnog sektora i javnih preduzeća koja nemaju nikakvu ekonomsku opravdanost.
"Na primjer, visoka davanja na socijalnu pomoć pogoduju bogatima koliko i siromašnima, i to na način da se radnike državnih preduzeća koja više ne rade drži na platnim spiskovima čime se stvara sistem neformalne socijalne pomoći.
Osim toga, veliki zahvat poreza i doprinosa proguta više od trećine primanja i najsiromašnijih radnika, što poslodavcima onemogućava da otvore plaćenije poslove za svoje najneobrazovanije radnike", ističe se u dokumentu.
Kao preporuku SB ističe neophodnost prekidanja ovakvog neodrživog modela, ako BiH ikad želi da postane bogatija zemlja. Kao dodatni problem ističu da nam ni demografija ne ide na ruku jer je BiH jedna od zemalja s najbrže starućom populacijom na svijetu.
"Prije rata BiH je imala 4,5 miliona stanovnika, a sada oko 3,8 miliona. Zbog iseljavanja stanovništva i slabog nataliteta, trend će biti nastavljen, pa će 2020. godine BiH imati 3,5 miliona ljudi. Od 2014. godine u zemlji je više starih nego mladih, što znači da će zemlja ekonomske reforme morati sprovoditi u veoma nepovoljnom demografskom ambijentu", ističu u SB.
Osim toga, kako ističu, nivo patnje tokom devedesetih godina u BiH doveo je do jednog od najvećih ekonomskih padova od čak 90 odsto, što je čini bez presedana u istoriji modernog svijeta.
"Nijedna zemlja istočne Evrope nije bila teže pogođena padom komunizma u Evropi od BiH", istakli su u studiji. Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju, koja je zajedno s Mastriht univerzitetom radila na pomenutoj studiji za Svjetsku banku i oba entitetska ministarstva socijalne zaštite, smatra da je glavni problem što je socijalna zaštita u BiH zasnovana na osnovu statusa, a ne na osnovu stvarnih potreba.
Primjera radi, ističe da je dio problema i u tome da dio populacije uživa pomoć na osnovu boračkih prava, a da nisu u stanju socijalne potrebe, zbog čega mnogi građani kojima je pomoć mnogo potrebnija ne mogu da je dobiju. Prema njemu, BiH treba da pređe na novi način organizovanja socijalnog sistema pod nazivom "Indirektni imovinski cenzus". Suština je u tome da se, kako je precizirao, umjesto na osnovu statusa socijalna pomoć dodjeljuje na osnovu stvarnih potreba.
"Novi metod su prihvatila oba entitetska ministarstva, a on podrazumijeva da se uvažava stvarna materijalna situacija domaćinstva, a ne formalni papir", rekao je Papić.
Izazov BiH je u tome, kako ističe on, što je za novi metod potrebno povećati socijalna davanja na uštrb troškova administracije, za šta, kako ocjenjuje, nema političke volje jer bi to značilo ukidanje privilegija biračkom tijelu koje donosi glasove.
Zbog nedostatka volje za stvarnim reformama, ističe on, BiH postaje sve siromašnija, ukazujući na to da je 2007. 18 odsto stanovništva bilo ispod apsolutne linije siromaštva, a da je 2011, kada je zadnji put mjereno, bila 23 odsto. "Bez sprovođenja tih reformi, socijalne tenzije će rasti i potencijalno mogu ugroziti reformski kurs cijele zemlje", rekao je on.