Siromaštvo je, naime, mnoge ljude natjeralo da kupuju manje, a prije kupovine moraju dobro da se presaberu šta je ono što im je najneophodnije, odričući se, pritom, mnogih roba i usluga koje su im potrebne, ali čija kupovina može, tačnije mora da čeka neke bolje dane.

Ranije ankete pokazale su da čak 80 odsto građana kupuje opreznije nego ranijih godina, odnosno da novac troši samo na ono najpotrebnije, dok polovina odgađa kupovinu ili čeka popuste.

Ništa čudno, s obzirom na to da su prosječni troškovi života jedne četvoročlane porodice u Srpskoj za deset godina skočili za više od 300 KM, dok su plate u istom periodu porasle za nekih 90, a penzije za nepunih 40 KM.

Naime, u aprili 2008. potrošačka korpa koštala je 1.576, a u istom mjesecu ove godine 1.883 KM. U međuvremenu, prosječna neto plata je sa 751 porasla na 840, a penzija sa 320 na 358 KM.

U pomenutom periodu, trošak za prehranu je sa 590 skočio na 699, a više od polovine zaposlenih u RS radi za platu manju od 700 KM.

Dok su se prije krize i obilno i kvalitetno hranili, zbog sve slabije platežne moći mnogi građani danas su u poziciji da dnevno sebi mogu da priušte tek ono najosnovnije.

Za razliku od ranijih godina, sve više je onih koji u trgovine ulaze sa nekoliko maraka dnevnog budžeta, manevrišući šta da kupe ovom crkavicom, a da ne ostanu gladni.

Tako, nisu rijetki slučajevi da ljudi pazare po pola hljeba, tri jajeta, jednu krmenadlu, 300 grama piletine, tri-četiri krompira, koju voćku.

To potvrđuju i u trgovinama širom RS, uz objašnjenje da je u posljednje vrijeme sve više onih koji u nabavku dolaze po tek nekoliko najjeftinijih namirnica.

– Kupe hljeb, nekoliko jaja, malo krompira i makarona, i to je to. Kad odluče da se malo počaste mesom, uglavnom je riječ o par stotina grama piletine. Kupuju i po jednu krmenadlu ili komadić nekog drugog mesa, jer nemaju para za više. Od suhomesnatih proizvoda pazare one najjeftinije, jer im kućni budžeti ne dozvoljavaju nešto drugo – kažu trgovci.

Promjena potrošačkih navika ogleda se i u tome da građani u sve većoj mjeri zaobilaze skuplju garderobu. Naime, od šopinga u prodavnicama markirane garderobe – dok je bog pomagao – preko oblačenja u kineskim prodavnicama i sekend hend šopovima po dolasku krize, ljudima se danas najviše isplati da odjeću i obuću – razmjenjuju.

Jedna obična porodica na odjeću i obuću mjesečno u prosjeku potroši najviše 70 KM, a zvanična statistika pokazuje da je u BiH 2010. uvezeno oko 2.400 tona korištene odjeće, ukupne vrijednosti 4,1 miliona KM, a lani 3.500 tona, što je koštalo 6,7 miliona KM.

U posljednje vrijeme, zbog besparice je opet postala aktuelna i trampa, i to na društvenim mrežama na kojima razmjenjivanje odjeće i obuće uzima sve više maha.

U udruženjima potrošača naglašavaju da je došlo vrojeme da većina ljudi više krpi staru, nego što kupuje novu odjeću.

– Većina je dospjela u poziciju da kupuje samo ono najneophodnije, jer njihova kupovna moć konstantno opada. U prvom planu im je kako preživjeti, a to podrazumijeva obezbijediti dovoljno hrane i platiti režije. Mnogi se suočavaju sa velikim dugovanjima za komunalne usluge, zbog čega je logično da sve manje para izdvajaju za garderobu. Ništa čudno, s obzirom na činjenicu da imamo armiju nezaposlenih, te da većina radnika preživljava sa 550, a penzionera sa 350 KM. Kako se njihov standard pogoršavao, tako su mijenjali i svoje potrošačke navike, pa su od šopinga u prodavnicama firmirane garderobe polako prešli na oblačenje u sekend hend šopovima – ističu u ovim udruženjima.

U odnosu na period prije krize, građani sve više čeznu i za akcijskim prodajama, koje, međutim, kod nas nisu vrijedne pažnje.

Snežana V, trgovac iz Banjaluke, kaže da je u proteklih deset godina život postao kudikamo teži.

– Naravno da moramo da mijenjamo potrošačke navike, jer je sve poskupilo, a primanja su ista. Nekad je bilo više para i za kvalitetniju hranu i za skuplju garderobu. Danas moramo da pazimo na svaku marku, odnosno da kupujemo samo ono najosnovnije. Bitno je da ima dovoljno hrane, za čiji kvalitet, međutim, više niko ne pita. Što se garderobe tiče, uglavnom kupujem polovnu, jer za novo nema para – ističe naša sagovornica.

Pala potrošnja

Najnovija Anketa o potrošnji u Srpskoj pokazala je da je za samo četiri godine prosječna mjesečna potrošnja jednog domaćinstva pala za 107 KM. A pad životnog standard posebno se odrazio na trošak prehrane, koji je u pomenutom periodu sletio za više od 15 odsto – sa 469 na 397 KM. Analiza CCI pokazala je da će, ako zarade na ovim prostirima budu rasle tempom kao u prethodne dvije godine, biti potrebno više od 15 godina da jedna prosječna plata bude dovoljna za kupovinu potrošačke korpe, a više od 500 godina da za to bude dovoljna penzija.