Čini se kako se stavovi prema prevarama s brojačem kilometara značajno razlikuju zavisno od države: od nepostojanja ikakvih kazni do najveće kazne od 300.000 evra u Francuskoj i do osam godina zatvora u Hrvatskoj. 

 

Hrvatski zakon ne govori direktno o vraćanju kilometraže, ali ga tretira kao kazneno djelo prevare. Počinitelji mogu dobiti kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Za ostvarivanje značajnih prihoda od vraćanja kilometraže, kazna je od jedne do osam godina zatvora, što je i najveća moguća zatvorska kazna u svim ispitanim državama. Međutim, konačna odluka sudije može zavisiti od mnogo faktora, a u većini slučajeva prevaranti izbjegnu oštre kazne. Ovo se ne odnosi samo na Hrvatsku, već i na druge države.

 

U susjednoj Srbiji takođe ne postoji poseban zakon koji se direktno odnosi na vraćanje kilometraže. Međutim, Kazneni zakon uključuje kazneno djelo prevare koje se jasno odnosi na ovu vrstu djela. Ako neko uspije prevariti kupca oko vrijednosti vozila, smatraju se krivima i biće kažnjeni, bilo novčanim kaznama ili mogućim kaznama zatvora. Istovremeno, prevarantima u Mađarskoj prijeti kazna zatvora do jedne godine. 

Poređenja radi, 3,5 % automobila provjerenih na carVerticalu u Hrvatskoj imalo je vraćenu kilometražu; u Srbiji je taj postotak 5,3 %, a u Mađarskoj 6,1 %, što sugeriše da važeće zakonodavstvo ne sprječava prekršitelje da i dalje varaju na kilometraži.

 

 

U većini ispitanih zemalja primjenjuju se novčane, pa čak i zatvorske kazne za prevare s kilometražom, ali ne shvataju sve države ovaj zločin ozbiljno. U Poljskoj, prevaranti mogu dobiti kaznu zatvora do pet godina, u Češkoj, Litvaniji i Francuskoj dvije godine, Španiji 3,5 godine, Italiji tri godine, a u Njemačkoj jednu godinu.

 

Međutim, to su maksimalne kazne koje obično niko ne dobije jer se češće primjenjuju novčane kazne. Pooštravanje zakona neće nužno dovesti do manje slučajeva prevare jer je vraćanje kilometraže i regionalni problem: vraćanje kilometraže češće je u istočnoj nego u zapadnoj Evropi zbog nižih prihoda i velikog broja uvezenih automobila.

 

Na primjer, u Litvaniji su kazne za povećanje ili smanjenje kilometraže na brojaču kilometara samo 100 evra za fizička lica i 1.000 evra za pravne osobe. Nažalost, Litvanija je kontinentalni prvak u vraćanju kilometraže –12,9 % svih automobila provjerenih na carVerticalu imalo je namještenu kilometražu, a čini se da od 2020. godine ni jedna osoba zbog toga nije bila procesuirana.

 

„Ne postoji jedinstveni pravni sistem za borbu protiv prevara s vraćanjem kilometraže. Kada bi svi građani svake države članice EU-a imali isto zakonodavstvo kada se radi o prevarama, to bi dovelo do dugoročnog rješenja ovog problema. U međuvremenu, neke države to ne shvataju tako ozbiljno kao druge, i to je jedan od paradoksa s kojima se suočavaju globalne organizacije”, kaže Buzelis.

 

 

Iako je prevara s kilometražom tehnički ilegalna u mnogim državama, dokazivanje takvih slučajeva može biti problematično. Prekogranične transakcije stvaraju okruženje s informacijskom asimetrijom između kupaca i prodavača automobila, što otvara mogućnosti za vraćanje kilometraže automobila u jednoj zemlji, a zatim prodaju tog istog automobila s lažnom kilometražom u drugoj državi.

 

Budući da zakoni zemalja često ne štite prava svojih građana, kupci bi uvijek trebali provjeriti istoriju automobila prije kupovine polovnog automobila. Inače bi mogli postati jedna od hiljadu žrtava prevara s kilometražom širom Evrope.