Nakon sarajevskog atentata u kome su pripadnici "Mlade Bosne" 28. juna iste godine ubili autrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, Beč je pokušao da odgovornost prebaci na Srbiju. 

Zato je Austrougarska uputila ultimatum Srbiji, zahtijevajući odgovor u roku od 48 časova. Uslovi ultimatuma bili su ponižavajući i unaprijed se računalo da ih Srbija kao suverena država neće prihvatiti. 

Austrougarska je htjela da Srbiju vojno kazni, najviše zbog jačanja njenog autoriteta u južnoslovenskim dijelovima monarhije, koji će 1918. i zatražiti od Srbije da ih prihvati u svoju državu. 

U noti ultimatuma zatraženo je objavljivanje izjave u kojoj se indirektno priznaje krivica za atentat, zatim uklanjanje svih oficira protivnika Austrougarske i dozvola srpske vlade da austrougarska policija vodi istragu na teritoriji Srbije. 

Srpska vlada formulisala je odgovor koji je, čak i prema sudu njemačke diplomatije, bio diplomatsko remek-djelo. 

Iscrpljena balkanskim ratovima, srpska vlada je prihvatila sve zahtjeve, sem da austrougarski organi vode istragu u Srbiji, što ne bi dozvolila nijedna suverena zemlja. 

Austrougarska je to iskoristila da 28. jula 1914. Srbiji objavi rat, čime je započeo Veliki rat. 

Ultimatum Austrougarske Srbiji smatra se najtežim ultimatumom ikada upućenim jednoj državi. 

Srpske vlasti osudile su ubistvo prestolonasljednika Ferdinanda. Saučešće su izjavili ministar pravde i ministar inostranih poslova, kao i ministar dvora. 

Mađarski predsjednik vlade Ištvan fon Tisa bio je protiv rata. Međutim, Franjo Josif i Vilhelm Drugi već su se odlučili za rat. Već 5. i 6. jula potpuno su usaglašeni stavovi dva carstva. 

Istoričari navode da je Franc Ferdinand u Austrougarskoj, čak i na samom dvoru, imao mnogo neprijatelja, pa je žalost bila samo farsa. On nije bio omiljen u masi, a na čelu njegovih najozloglašenijih neprijatelja stajao je sam Franjo Josif. 

Podstrek austrougarskoj vladi da se pokrenu represalije protiv srpske vlade pružila je Katolička crkva, koja je u Ferdinandu imala čvrst oslonac. 

Poslanik Fon Gizl predao je 23. jula 1914. godine u 18.00 časova ultimativnu notu zastupniku srpskog predsjednika vlade Lazaru Pačuu, ministru finansija. Odgovor se očekivao u roku od dva dana, do 25. jula u 18.00 časova. 

Srpski odgovor poslat je 25. jula u 17.30 časova. Napisali su ga premijer Nikola Pašić i ministar Stojan Protić. Odgovor je napisan blagovremeno, ali je bilo problema sa prekucavanjem i prevođenjem teksta na francuski jezik. 

Odgovor je bio dostojanstven i krajnje popustljiv: prihvaćeni su svi zahtjevi, osim onog u tački šest da autrougarski organi vrše istragu u Srbiji. 

Umjesto toga, Srbija je ponudila arbitražu Međunarodnog suda pravde u Hagu. 

Međutim, u podne, 28. jula, stigla je neobična objava rata - običnim telegramom. 

Jedan očevidac posvjedočio je da je predsjednik vlade Nikola Pašić upravo ručao u niškom restoranu kada mu je uručen telegram i da je rekao: 

"Austrougarska nam je objavila rat. To je njen kraj. Bog će nam dati pobjedu". 

U Prvom svjetskom ratu Srbija je podnijela više od milion žrtava -  650.000 civilnih i 380.000 vojnih.