Ovo su neke od uloga po kojima ćemo ga pamtiti:

Mikajlo - "Prekobrojna" (1962)

U filmu o životu mladih na radnim akcijama režirao je Branko Bauer. Ljubiša je igrao momka koji se zaljubio u studentkinju Nadu (Snežana Mihajlović) iako je bio u vezi sa Malenom (Milena Dravić) koja ga je stalno pratila na radnim akcijama, iako prekobrojna. Pošto nije uspio u udvaranju, vratio se Maleni koja ga je vjerno čekala.

Bio je ovo prvi film u kojem je glumio sa Milenom Dravić. Igrali su zajedno u preko 30 ostvarenja i bili su jedan od omiljenih glumačkih parova u SFRJ.

- Milena je u početku bila mlado, bezazleno djevojče sa prostosrdačnim licem, dakle " naivka", kako mi to kažemo, a već nakon dvije-tri godine postala je izvrsna dramska glumica - rekao je Ljubiša 1983. u intervjuu za "Letnji as".

Milena Dravić je 2014. izjavila za "Mondo":

- Taj film nas je oboje izbacio u orbitu, to je neki naš lični pečat. Mislim da je trebalo da uradimo još neki film zajedno kao partneri. Ono što smo igrali igrali smo dobro, bili smo dobri partneri i prijatelji, nismo iznevjerili jedan drugog.

Smoki - "Peščani zamak" (1963)

Ova uloga donijela mu je doživotni nadimak. U filmu slovenačkog reditelja Bostjana Hladnika igrao je jednog od dvojice drugara na ljetovanju koji sreću djevojku (Milena Dravić) samo u kaputu i bikiniju koja tvrdi da su joj ukrali novac i odjeću dok se kupala. Ona im se pridružuje, pomalo se ljubakajući sa obojicom, dok oni počinju da kradu zbog nje. Četiri godine kasnije Samardžić je ponovio ovu ulogu i u šestodjelnoj TV seriji "Smoki".

Mali - "Jutro" (1967)

Jedan od prvih jugoslovenskih filmova koji je bio zabranjen režirao je Puriša Đorđević. Za ulogu partizanskog poručnika koji poslije rata dolazi u Čačak i prolazi kroz razne sukobe sa bivšim saradnicima neprijatelja, ovaj nekadašnji vojnik nastavlja sa ubijanjem i u vrijeme mira. I pored zabrane film je Samardžiću donio Zlatnog lava u Veneciji za najboljeg glumca, što do sada nikome više sa ex YU prostora nije pošlo za rukom.

- Film u Veneciji doživljava ovacije. Prolamalo se prepunom salom: "Bravi, bravi...!" Na konferenciji za štampu divljenje novoj filmskoj poetici i hrabrosti filma i pitanje: "Ko je glumac u ulozi Malog u filmu?" U holu palate srećemo legendarnog Luisa Bunjuela, koji nam se osmehuje. On posle nas ima projekciju filma "Lepotica dana" s  Katrin Danev i Žanom Sorelom. Tu je i "Stranac" Lukina Viskontija s Marčelom Mastrojanijem. Konkurencija za pamćenje - kazao je Samardžić 2015. u intervjuu za "Dnevni avaz" i potom dodao:

- Bliži se povratak. Ulazeći u hol vile u kojoj smo smješteni, nenadano u hotel stiže pismo direktora festivala Luiđija Kjarinija da se prije nego što krenemo Ljubiša Samardžić hitno javi direkciji festivala. Prvo što sam pomislio - najgore. Da se našem malom šestomjesečnom sinu Gagi nešto nije desilo. Jurim ka direkciji festivala. Dočekuje me omanji, punačak, mio čovjek s naočarima. Od srca mi uzvraća otpozdrav: "Vi ste dobili Zlatnog lava kao najbolji glumac festivala". Skočih kao oparen. Zgrabih čovječuljka i počeh da ga sumanuto okrećem oko ose uz moje divljenje: "Nije istina, nije istina!" U koloni pobjednika supruga Mira i ja bili smo rame uz rame s Luisom Bunjuelom, Širli Najt, a iza nas članovi ekipe Bunjuela: Žan Sorel i Ketrin Danev. Bila je to svijetla noć našu mladu porodicu.

Novak - "Bitka na Neretvi" (1969)

U jednom od najuspješnijih jugoslovenskih filmova svih vremena, u režiji Veljka Bulajića, glavne uloge igrale su svjetske zvijezde Jul Briner, Orson Vels, Franko Nero i Hardi Kriger, a domaće glumce predvodio je Ljubiša Samardžić u liku Novaka mitraljesca koji zaustavlja četnički napad.

Film je bio nominovan za Oskara za strani film a Ljubiši Samardžiću donio je Gran pri na filmskim susretima u Nišu.

Crni Rok - "Kuda idu divlje svinje" (1971)

U TV seriji Ive Štivičića, Samardžić je igrao vođu grupe krijumčara koja operiše u okolini Zagreba od 1941. do 1943. i bori se ne samo sa konkurencijom već i sa Nijemcima i ustašama. Iako je snimljena sedamdesetih godina, u seriji TV Zagreb nema ni traga od partizana, revolucije ili drugih ideoloških elementa tipičnih za serije iz ovog perioda. Uprkos tome emitovala se zahvaljujući zauzimanju književnika Miroslava Krleže i političara Vladimira Bakarića.

Zis - "Valter brani Sarajevo" (1972)

U kultnom filmu Hajrudina Krvavca, slobodnoj interpretaciji biografije antifašističkog borca iz II svjetskog rata, Vladimira Perića Valtera (Bata Živojinović), Samardžić je igrao Zisa, njegovog najbližeg saradnika.

Kovač - "Bombaši" (1973)

Igrao je najboljeg druga i hrabrog saborca Đoke (Bata Živojinović) u ratnom ostvarenju Predraga Golubovića. Antologijska je scena u kojoj njih dvojica žongliraju bombama prije nego što ih bace na njemački bunker.

Vojislav Trajković - "Ljubavni život Budimira Trajkovića" (1977)

Igrao je oca glavnog junaka, Bude (Predrag Bolpačić), mladića od kojeg se očekivalo da nastavi porodičnu tradiciju graditelja mostova. No, ta profesija podrazumeva stalno seljakanje, što Budi kvari ljubavni život. Film je režirao Dejan Karaklajić a Budinu majku glumila je Milena Dravić.

Borivoje Šurdilović Šurda - "Vruć vetar" (1980)

U seriji scenarista Siniše i Ljiljane Pavić i reditelja Aleksandra Đorđevića, Ljubiša je igrao legendarnog Šurdu, momka iz Vlasotinca koji dolazi u Beograd u potrazi za poslom i "privremeno" se nastanjuje kod ujaka Firge (Miodrag Petrović Čkalja).

Zanimljivo je da se "Vruć vetar" s uspjehom prikazivao i u Češkoj, Rumuniji, Austriji i Mađarskoj.

U Mađarskoj je serija bila proglašena za najbolju svih vremena, a kada je Samardžić sredinom 80-ih došao u Budimpeštu kako bi dobio posebnu nagradu za glumca godine, dočekalo ga je više od 100.000 ljudi.

Uporedo sa serijom, snimljen je i film "Avanture Borivoja Šurdilovića". Za ulogu Šurde Samardžić je svojevremeno na jednom rimskom festivalu dobio nagradu za najboljeg glumca Evrope.

Siniša Pantić, 1980-86.

Igrao je nastavnika Sinišu Pantića u tri filma Milana Jelića: "Rad na određeno vreme" (1980), "Moj tata na određeno vreme" (1982) i "Razvod na određeno vreme" (1986). Trilogija prati život nastavnika bez stalnog zaposlenja koji se zaljubljuje u razvedenu majku (Milena Dravić) jednog svog đaka (Nikola Kojo).

Lampas - "Savamala" (1982)

U filmu Živorada Žike Mitrovića o događajima iz 1936. koji su prethodili krahu buržoazije u Jugoslaviji a koji su prikazani kroz krvave štrajkove i buđenje građanske savijesti u sirotinjskom beogradskom naselju Savamala, Samardžić je igrao neobuzdanog Lampasa, "solunca, kurvara, pijanca, borca za radnička prava, komunistu i nesvesnog anarhistu koji psuje ko kočijaš", kako ga je opisao Zoran Panović u "Danasu".

Dr Ivan Sekulović - "Nije lako sa muškarcima" (1985)

U ovoj romantičnoj komediji udvarao se Mileni Dravić (Gordana Diklić), samohranoj majci tri ćerke koja, neplanirano, odlazi na ljetovanje sa sve tri i tamo doživljava pravu avanturu.

Valentino "Trovač" - "Život je lep" (1985)

U filmu Bore Draškića, Ljubiša je igrao kelnera kafane uz prugu u kojoj su putnici iz voza primorani da provedu jedan dan jer je mašinovođa, kome se smučio sistem, zaustavio voz u nepropisano vrijeme na nepropisanom mjestu.

U intervjuu za "Dnevni avaz" 2015. Samardžić je nabrojao svoje omiljene uloge:

- Lampas, Valentino, Šurda i Crni Roko. To su uloge koje nisam pravio, već ih nosio srcem.

Boško Simić - "Policajac sa Petlovog brda" (1993-94)

U 12 epizoda TV serije u režiji Mihajla Vukobratovića, po scenariju Predraga Perišića, Smoki je bio policijski inspektor i otac petoro djece sa četiri bivše supruge (Svetlana Bojković, Neda Arnerić, Milena Dravić, Maja Sabljić). Sve njegove bivše su vrlo uspješne poslovne žene, a njihove karijere ne ostavljaju nimalo vremena za porodični život, dok Boško sa djecom živi u kući na Petlovom brdu i za njih je i otac i majka.

- Ja sam jedan od glumaca koji je mnogo igrao na ekranu, mnogo voleo na ekranu, a nije mnogo ljubio! - govorio je Smoki za "Letnji AS" 1983.

- Jedan sam od onih retkih koji je ljubav iskazivao okom, kroz progutanu knedlu, trptaj, drhtaj, kroz način na koji se izjavljuje ljubav, često kroz ljubavni poraz. Više sam držao partnerku za ruku nego što sam je ljubio. Često sam svoju ljubav ispatio u nekom ćošku. Donosio sam ljubavnu setu, tako poznatu i prigvatljivu onim gledoaicma koji usamljenost i sami u tom trenutku osećaju.

Ljubišina supruga Mirjana ovako je opisala njegove uloge:

- Sve ono što ste videli u likovima, sve ono što je plemenito, toplo i ljudsko to je u njemu i to provejava u mnogim ulogama. Ne znam da li ste zapazili, ali on nikada nije igrao negativce i nije igrao ljubavnike, što ne znači da nije mogao da ih igra - rekla je gospođa Samardžić za Mondo 2014.