Zorka je u svom književnom opusu zdušno opjevala svoj rodni Modran i vrijednog seljaka u njemu, o plodnoj i pitomoj ravnici. Ovenčana je brojnim nagradama za svoju poeziju i one su joj zamajac za dalje stihovanje. Prvu nagradu je dobila daleke 1975. godine od Saveza Omladine Jugoslavije i otada nije prestala da piše i da niže nagrade, kako u domovini, tako i van njenih granica.

Zorka je završila Višu turističku školu u Beogradu i stekla zvanje ekonomiste za turizam, a zatim je svoje mjesto pod kapom nebeskom, u potrazi za boljim životom, našla u Frankfurtu na Majni, gdje je dočekala zasluženu penziju. Zorka, osim što je vrijedna pjesnikinja, ona je i izuzetno vrijedna majka i baka, što se ogleda u njenim stihovima, ljubav prema djeci i unucima, ne samo svojima, nego uopšte prema svoj djeci svijeta; otuda pregršt dječijih pjesama.

Piše rodoljubivu, ljubavnu, socijalnu, duhovnu poeziju, poeziju za djecu i haiku poeziju. Zastupljena je u više svjetskih antologija i zbornika. Prevođena je na njemački, engleski, japanski, ruski, rumunski, slovenački, makedonski i bugarski.

Pjesnikinja pjeva o Kosovu, ne samo kao o geografskoj teritoriji, već kao o simbolu srpstva, korijena i nacionalnog identiteta, ono je bol koji ne jenjava. Dušanovo carstvo, kosovski junaci, kao i manastiri, nas iz njenih stihova opominju i pozivaju na ujedinjenje i na nezaborav, jer su nas obavezali svojim životima i junačkim djelima. Car Dušan i Car Lazar su svjetionici u mraku istorije. Svaki pjesnikinj stih je vapaj i opomena, a pogotovu slijepa Simonida, koja je progledala, svojim pogledom nas preklinje i priziva, a Olivera Hrebeljanović opominje da na njenu sudbinu ne bacimo sjenku zaborava.

Posebno nas pjesma "Besmrtnom heroju", vraća iz daleke prošlosti u skoriju, čijoj smo i mi direktni svjedoci. Pjesma je posvećena hrabrom i neustrašivom pilotu Milenku Pavloviću. Zorka nije zaboravila da u svoje stihove smjesti i malu i nedužnu Milicu Rakić; mjesto u njenim stihovima našle su i naše svetinje: Hilandar, Žiča, Dečani… Zorka je takva, ona ne zaboravlja ništa što je srpsko svetilište i svetinja; ne zaboravlja grobove, ognjišta, ikone, rodna polja žita i grožđem bogate vinograde; ona je pjesnikinja koja dotiče svačije srce prelijepim stihovima koje je obukla u sonete.

Članica brojnih udruženja

Članica je Haiku udruženja Njemačke, udruženja pisaca Hesena, Sedmica Frankfurt, udruženja haiku književnika Srbije i Crne Gore, Kluba Karađorđević, Beograd, udruženja dječijih pjesnika Crne Gore, Udruženja srpskih književnika Slovenije, zavičajnog udruženja Korijeni Sombor, SKR Frankfurt na Majni, Zavet Vidovdanu.

Najpoznatije objavljene knjige su: Semberske suze, Rasuto stado, Čarobni orkestar, Dječak i svitac, Semberijski vijenac, Semberijski slavoluk, Zvona u daljini, Breze u zavičaju, Staza predaka, Srna u rosi, Kosovo, rano moja.