Kapitalizam se, dodaje on, uselio u sve, te poručuje da smatra da će se o značaju književnog djela moći prosuditi tek 50 godina od smrti autora.

„Kada autor ode sa lica zemlje i kada ne bude mogao svojim vezama i lobiranjem da utiče na žirije, nakon 50 godina će doći nova generacija, koja nije motivisana nekim ideologijama ili bilo kojim drugim motivom i ona će moći da prosudi da li je to moderno vrijedno i da ponovo pročita i možda kanonizuje to djelo na pravi način”, ističe ovaj književnik.

Jović, koji je prepoznatljiv i po časopisu za jezik, književnost i duhovnost "Bokatin Dijak", tokom gostovanja u emisiji "Kafica" portala InfoBijeljina, naglasio je da je u svijet književnosti ušao spontano.

"Napisao sam jednu knjigu, drugu, treću, dobio nagradu i 2013. se učlanio u Udruženje književnika Republike Srpske. Onda sam poslije pokrenuo časopis, iz kojeg je proizašla edicija 'Dijak'. Uglavnom, neka motivacija svega toga je kako da probam da učinim nešto dobro za zajednicu, za društvo. Dakle, ne iz nekih sebičnih pobuda, čemu je inače sklona ova naša generacija milenijalaca, gdje ljudi misle uglavnom na sebe", istakao je Jović.

Trudio se, dodaje, da sa svojim prijateljima Markom Tomićem, Jelenom Lučić i Zdravkom Mićanovićem kreira časopis i ediciju koja će biti prepoznatljiva u srpskoj kulturi, a stigli su do 25. broja časopisa i do 22. knjige u ediciji "Dijak".

Cilj časopisa je, dodaje, bio da pokušaju da skrenu pažnju na baštinu Majevice, običaje, tradiciju, materijalnu kulturu, stećke. U realizaciji ove ideje pomaže im opština Lopare, ali i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Ponosan je jer su štampane sveske časopisa objavljivali i u vrijeme pandemije.

Njegovi prvi radovi, prisjeća se, nastali su 2009 - 2010. godine, a uslijedile su tri knjige, te je shvatio da bi poezija mogla biti ozbiljan, kako ga je nazvao, hobi, budući da se od nje inače ne živi.

Prvu nagradu je osvojio 2009. godine na Festivalu poezije mladih u Vrbasu. Nagrada je bila štampanje knjige i to je za njega bio značajan podstrek da se poezijom nastavi baviti. Govoreći o nagradama koje je dobio, on ističe da one znače i dragocjene su.

"Međutim, ako ćemo iskreno, mislim da bi bilo dobro da se ili sve književne nagrade ukinu, ili da se dodjeljuju tako da svako ko želi da je dobije, da mu se da. To područje je malo 'uprljano', jer sve mane koje postoje u ljudskom društvu, preselile su se i u umjetnost i u te odluke. Ako u društvu postoji korupcija, postoji i u književnom i u umjetničkom životu", ističe Jović.

Zanimljivo je da je Jović, koji živi na Majevici, aktivan i u borbi protiv iskopavanja litijuma na ovom području.

"Kada je bila ta priča o litijumu, išao sam na sve proteste, potpisao sve peticije 'protiv', iz nekog osjećanja da to nije dobro", pojašnjava Jović.