
Pogrbljeno držanje i kriva kičma, ljudi će možda razviti slabiji vid, moguće su i promjene u prstima i šakama, veća anksioznost i depresija, ovako nas ChatGPT vidi za 50 godina. Naime, koliko su moderne tehnologije sjajne i olakšavaju komunikaciju, toliko mogu biti i pogubne ukoliko se ne promijenimo i ne pokrenemo se.
Takođe, socijalna distanca i loše navike u velikoj mjeri utiču na psihu, te nas opominje da i to tome razmislimo. Iako se radi o proizvoljnim prognozama, ono što je istina, bilo da se radi o odrasloj osobi ili djetetu, svakodnevno gledanje u telefon, sjedeći položaj, zaista mogu uticati na držanje i psihu.
Na naše pitanje, šta misli o tome kako ćemo izgledati za 50 godina, da li ćemo se promijeniti, ChatGPT dao je detaljnu "prognozu" koja nije nimalo vesela.
Fizičke promjene
Konstantno gledanje u ekrane dovodi do tzv. "tech neck" efekta, spuštena glava, pogrbljena leđa, napeti mišići vrata i ramena. Dugoročno, može doći do trajnih promjena, prve su prognoze.
Naprezanje očiju. Ljudi će možda razviti slabiji vid, posebno na daljinu, jer većinu vremena gledaju iz blizine u ekrane. Moguće povećanje problema poput suvoće oka, degeneracije mrežnjače i slično.
Promjene u prstima i šakama. Zbog neprekidnog tipkanja i skrolovanja, moguća su oštećenja zglobova, a teorijski, uz duži vremenski raspon, mogli bismo vidjeti i anatomske adaptacije, jači palčevi, razvijeniji mišići šaka.
Psihološke i društvene promjene
Smanjena pažnja i strpljenje. Već sada postoji rastući problem s kraćim rasponom pažnje. Sve je „instant“, što oblikuje mozak da stalno traži nove podražaje. Mnogi ljudi već imaju problema s dubokom koncentracijom.
Veća anksioznost i depresija. Istraživanja povezuju prekomjernu upotrebu društvenih mreža s porastom mentalnih problema, posebno kod mladih.
Gubitak socijalnih vještina Ako se trend digitalne komunikacije nastavi, moglo bi doći do smanjenja sposobnosti za vođenje spontanih, iskrenih razgovora uživo.
Tehnološka integracija
Ljudi + tehnologija = kiborzi? Moguće je da ćemo imati integrisane uređaje (npr. pametne sočiva, ugrađene čipove za komunikaciju ili praćenje zdravlja). Vještačka inteligencija može postati svakodnevni saputnik, što bi dodatno smanjilo potrebu za učenjem i pamćenjem.
Virtuelna stvarnost kao stvarni svijet. Ljudi bi mogli provoditi veći dio dana u VR okruženju – za posao, učenje, zabavu – što bi dodatno uticalo na fizičko i mentalno zdravlje.
Ima li nade za "reset"?
Da. Ljudi postaju svjesni ovih problema. Rastu pokreti za „digitalni detoks“, vraćanje prirodi, mindfulness, fizičku aktivnost i „low tech“ život. Možda ne svi, ali neki će birati drugačiji put.
Ukoliko ne promijenimo, zaključak je, da ćemo za 50 godina ljudi bi mogli izgledati kao pogrbljeni, umorni kiborzi sa slabijim vidom, manjim kapacitetom za duboko razmišljanje i izraženu zavisnost od tehnologija. Ali... nije sve izgubljeno. Imamo šansu da balansiramo, tehnologija je alat, pitanje je kako je koristimo.