Večeras u 19 časova o svemu onome što je sačuvao u sjećanjima ispod korica ove knjige, za koju je prošle godine dobio nagradu "Đura Đukanov", za najbolju zbirku kratkih priča u Kikindi govoriće na promociji u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS. Pored njega, o djelu će govoriti i banjalučki književnik Berislav Blagojević. Koliko je teško bilo odraslom čovjeku vratiti se u sjećanja i misli na djetinjstvo protkano ružnim događajima i šta je osjetio kada je završio sa pisanjem ove zbirke, ovaj novinar i pisac pred promociju govorio je i za naš list.

- Bilo je samo potrebno koncentrisati se i napisati prvu priču. Kasnije su se teme redale same, a ja sam birao šta pretvoriti u kratku priču, šta dodati, šta oduzeti. Opisani događaji su bili dio mene, ali kako sam knjigu privodio kraju, osjetio sam da sam ih se oslobodio. Možda je to i bio pravi cilj ove zbirke - osloboditi se. Jedan od članova žirija na konkursu "Đura Đukanov" najbolje je to ocijenio kada je rekao da se knjige pišu ili iz stomaka, ili iz emocija, ili iz glave. Ova je napisana "iz stomaka" i sada je tu nastao prostor za neke nove priče - objašnjava Ljubojević.

Njegove priče su izabrane na konkursima i objavljene u zbornicima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, a Ljubojević objašnjava da se u izazovu pisanja ove književne forme, krije i odgovornost.

- U izazovu se krije i odgovornost. Ne mogu jedno bez drugoga. Mogu, ali nauštrb kvaliteta priče. Najveći izazov je pronaći originalnu temu, a onda je razviti tako da čitalac od prve do posljednje rečenice ne zaželi da ostavi tekst - ističe on.

Za njega je kratka priča najzanimljivija pripovjedačka forma s kojom se druži već desetak godina.

- Mislim da nikada neću odustati od nje. Možda jeste teška za pisanje, ali tu je čar - na malom prostoru daj sve od sebe i poentiraj. Najveće ushićenje osjetim kada pročitam neku dobru kratku priču. Dobro znate da postoje i one koje su napisane samo u nekoliko rečenica ili samo u jednoj, a znaju da pomjere čovjeka i da o njoj razmišlja danima. To je za mene umjetnost pisanja - naglašava Ljubojević.

Godine 2014. priče su mu uvrštene i u zbornik savremene književnosti Republike Srpske, a kada je riječ o stanju na domaćoj književnoj sceni, koju je imao priliku da sagleda i kao autor i kao novinar Ljubojević smatra da bi tek kao član nekog udruženja mogao da osjeti kako zapravo stvari stoje.

- Mislim da se tek tada može sagledati stanje. Kad kažete "stanje", meni to znači sljedeće - da li postoje izdavačke kuće ili udruženja koja prate mlade pisce, da li postoje edicije u okviru kojih će biti objavljivane knjige onih koji postižu rezultate u regionu, da li u mom gradu postoji knjižara u koju ću ući i moći da se upoznam sa savremenom književnom scenom Republike Srpske? Ne postoje. Zato lako možete zaključiti kakav je "konačni odgovor" - priča on.

Ipak, to ga ne sputava da piše. Čim mu je odštampana posljednja zbirka u Kikindi, u kojoj je eksperimentisao i pisao kratke priče u formi stiha koje su se nekada uklapale i samo na jednu stranicu, počeo je da piše novu knjigu.

- U njoj se vraćam klasičnoj formi kratke priče i nadam se da će biti završena za dvije-tri godine - kazao je Ljubojević.

Novinarstvo - neprikosnoven alat

Ljubojević je novinarstvo diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Tokom studija bio je novinar i urednik časopisa "Indeks" u Novom Sadu. Na TV IN u Bijeljini bio je autor i voditelj nekoliko televizijskih emisija. Sarađivao je sa mnogim pisanim, internet i televizijskim medijima u BiH i Srbiji i producentskim kućama, a jedno vrijeme bio je dopisnik i "Glasa Srpske". Od 2014. dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Bijeljine za područje Semberije. Novinarska praksa, kako kaže, pomogla mu je mnogo u pisanju.

- Posebno rad u agencijskom novinarstvu. Jedan od osnovnih principa kojih se držim u pisanju kratkih priča jeste sažetost i odbacivanje svega što može da dosađuje čitaocu. Tu je novinarstvo neprikosnoven alat - istakao je Ljubojević.