Petra Bešlić iz Donjeg Crnjelova gaji povrće na 20 dunuma: Naša zemlja vrati sve što joj se da (FOTO)
Petra Bešlić iz Donjeg Crnjelova ponosno gaji povrće na svojih 20 dunuma, a ove godine se posebno ističe njena proizvodnja paradajz paprike na tri dunuma. Iako su ekstremne temperature ove sezone predstavljale značajan izazov za očuvanje prinosa, Petra se nije predavala.
- Papriku smo stalno zalijevali. Izgradili smo sistem za navodnjavanje, a voda nam je lako dostupna pa nam je to olakšalo fizičke radove. Pomažu mi suprug i kćerka ali najveći problem nam je radna snaga. I mnogo se mora ulagati u sjemena, đubriva, hemijsku zaštitu. A pošto je poljoprivreda "fabrika pod vedrim nebom" nikad ne znaš kakva će godina biti. Nekad nas pogodi suša, nekad grad, nekad naiđe voda pa sve odnese. Ali boriti se moramo – kaže Petra za portal InfoBijeljina.
Vrećica od tri kilograma prodaje se na zelenoj i kvantaškoj pijaci u Bijeljini za 6, odnosno 7 maraka, pa se sav njen trud ove godine isplatio.
- Naša paprika je kvalitetna, pa sa plasmanom problema nema. Sve što proizvedemo i prodamo. Ove godine povrće nije imao onaj ko nije zalivao, pa je zbog velike potražnje i dobra cijena. Ali nije uvijek tako. Nekada smo znali odvući robu na pijacu, a niko ni da upita koliko košta. Pa vratimo povrće kući i onda drugi, treći dan, sve bacimo. Dešavalo se da punu njivu kupusa zaoremo jer nam se ne isplati da ga siječemo i pakujemo, pošto je kutija kartonska bila skuplja od našeg povrća. Ali tako je to. Nikad ne znamo šta će koje godine biti na cijeni – kaže ova povrtarka.
Petra kaže da su podsticaji velika podrška svima koji se bave poljoprivredom
- Bez adekvatne poljoprivredne mehanizacije, ne možete biti uspješni u ovom poslu. A to znači imati i traktor i tarup i sijačicu i druge poljoprivredne mašine. Ja sam u protekle tri godine sve to kupila i za podsticaj od Ministarstva poljoprivrede RS dobila 18.000 maraka. Dobila sam oko 3.000 maraka i za sistem za navodnjavanje. To mi je velika pomoć i hvala im – kaže Petra.
Kaže da, iako se poljoprivrednom nije lako baviti, svoje selo nikada ne bi mijenjala za grad.
- Puno se radi, ali sam svoj gazda, na svome. Od proljeća do zime ustajemo zorom, a u kuću se ne ulazi dok ne padne mrak. Sve što imamo, sami smo stekli. Naša zemlja je rodna i blagorodna, pa vrati sve što joj se da. Selo sada ima sve što ima i grad. Uz malo više podrške, mladi bi ostajali na selu - poručuje ova vrijedna semberska poljoprivrednica.
Ne manjka joj optimizma pa već pravi planove za iduću proizvodnu sezonu. Ako je posluži zdravlje, povećaće proizvodnju povrća jer kako kaže perspektiva je u agraru.
