Ovo je, povodom pet godina od prerane smrti tog velikog čovjeka, narodnog tribuna, borca VRS prve kategorije TV hroničara, vrsnog geopolitičara rekao njegov prijatelj, saborac, sapatnik i saradnik Vladimir Mitrić, novinar iz Loznice, ne skrivajući, ni danas, suze za njemu nezaboravnim, Blagom.

 

- Iza Blagoja su ostala velika djela, ali malo šta materijalno, jer je, kao posvećen vjernik, znao

da je materijalno prolazno, sklono truljenju, kazao je Mitrić.

 

Iza njega je ostala njegova predivna porodica njegovih sinova Lazara i Stevana, od unuke Stane, do unuka Miloša i Stefana, koji su, već, postali slavni po znanju i obrazovanju, na obje strane Drine i supruga Stana, koja mu je bila oslonac kakav se rijetko susreće u životu.

I kao predsjednik Srpskog humanitarnog društva „Sloga Majevice“ i znatno ranije organizovao je pomoći i izdvajao zamašnje pomoći ugroženima na obje obale Drine. Prvi je odnio pomoć zeničkim rudarima, posle rudarske tragedije, gdje je tješio porodice, jer sam je bio „dijete rudnika“.

 

Odrastao je u porodici, koja je bila proganjana od tajne policije, u Brozova doba, od hapšenja oca zbog politike do mučenja sestre, inače monahinje Manastira Tavna, do drugih žestokih mjera koje su osjetili i on i njegova braća i sestre. Dugo je radio u Njemačkoj, kao jedan od pionira IT tehnologija, gdje je bio aktivan član Srpske narodne odbrane, ali i cijenjeni član SDP u vreme kancelara Vilija Branta.

Svaki njegov dolazak kući, u Suvo Polje, kod Bijeljine, gdje se skućio, sa suprugom Stanom, podrazumijevao je dolazak islednika Udbe, a posle DB BiH, i ispitivanje i maltretiranje. U tome su čak

učestvovali pripadnici tajne policije, inače rođaci njihove kuće.

Većina njih će, potom, postati „ljuti Srbi“ i „pristalice đenerala Draže“. I svi, kako je Blago znao da kaže, i sve to-tobože. Nisu se bunili kada im je, kasnije, tokom i posle rata, govorio, na samo njemu svojstven način, da je siguran da iza Dražine i slike kralja Petra i Aleksandra kriju Brozove slike.

 

- Užasavao se i bio je ogorčen na one koji su lopovluke krili lažnim patriotizmom i uvijek, javno, poručivao da lopovi i profiteri nikad ne mogu da budu rodoljubi, rekao je njegov prijatelj Vladimir Mitrić.

-Pred ratove u BiH donio je značajan dio planova za razbijanje Jugoslavije, za zlo koje se sprema da podvali srpskom narodu, ali, umjesto razumijevanja, u Beogradu mu je, u nekim od tada saveznih institucija, prećeno hapšenjem i oduzimanjem pasoša. Shvatajući koliko je sati, mudri Blagoje je došao kući i rekao supruzi i djeci, ako oni neće sa njim u Njemačku, da će, kad pukne, a rekao je da će sigurno da se zarati, doći da bude sa njima i uz njih. I tako je i bilo.Sa čitavom porodicom bio je na prvoj liniji, sin Lazo je demobilisan tek 1997. godine, kao kapetan vojne policije VRS, ali za njega, kao i prije nekoliko decenija za njegovog oca, nije bilo posla ni hljeba u zavičaju. Stigli su drugi, oni koji barut nisu omirisali, uglavnom potomci onih koji su ga isljeđivali ili ratnih profitera, koje je, iz sve snage, ne bojeći se ničega, javno prozivao.

 

Bio je, pored ostalog, i sjajan ratni reporter, koji je svojim prilozima svjedočio o borbi srpskog naroda, o stradanjima, ali i o svijetlim primjerima da se Srbi ne dijele ni na četnike ni na partizane. Djelao je na srpskom jedinstvu i za to se, vazda, molio Bogu.Obožavali su ga iskreni vjernici, ne samo pravoslavne vjere, već i svih drugih u zemlji i svijetu sa kojima se susretao.

 

- Ako ne budemo ljudi, posebno u vremenima zla, sa čime ćemo pred našeg Gospoda Isusa Hrista, govorio je često Blago sa Majevice.

 

- Imao je petlju da, na početku rata, zatraži sa se protjera njemački obaveštajac, koga je znao kao velikog prijatelja ustaške emigracije, u čemu je i uspio, ali je taj Nijemac vraćen, uprkos svemu, i dugo vremena je proveo u domu jednog „velikog Srbina“, rekao je Mitrić.

-Blagi je savršeno bio znan karakter rata, kao dobro osmišljenja klopka, za sve naroda, kako bi sirotinja stradala dok se oni koji su decenijama drmali i odlučivali o našim životima ne bi presvukli u druge odore, čime bi bili prihvatljiviji i narodu i Evropi i svijetu.Tu, isticao je Blago, nema neke naročite filozofije i mudrolije.I vrijeme sve više pokazuje da je bio u pravu u što u "stare - nove krugove“ nije htio ni po koju cijenu, bez obzira što je moljen i pozivan.Do poslednjeg daha ostao je svoj. To je podrazumijevalo težak i njegov i put njegove porodice, ali i onih koji su ga, kao i on njih, stameno podržavali.