Voćne rakije se na ovim prostorima prave odvajkada, a recepti se prenose generacijama sa koljeno na koljeno. 

Septembar i oktobar tradicionalno su mjeseci u kojima se u skoro svakom domaćinstvu peče rakija. A uz kazan okupi se rodbina, kumovi, prijatelji. Nazdravlja se, uz jelo i piće, pričaju zanimljive priče a ponekad i zapjeva. 

Dragan Đokić iz Gornje Trnove ispekao je ove jeseni više od stotinu kazana, šljive čačanska ljepotica, kruške viljamovke, ruske džanarike, kajsije, jabuke. Ove godine domaćin je u desetak kazana napravio i rakiju od dinje i aronije.

- Zadovoljan sam. Najbolje su "bacale" šljiva i džanarika, od 11 do 13 litara po kazanu, a ostalo voće u prosjeku od 7 do 10 litara. Još imam da ispečem jednu turu jabuke za 20 dana. Sve voće je iz mojih voćnjaka koje imam na površini od oko 15 dunuma. Jedino viljamovku kupujem. Posjedujem i stabla dunje koje su tek u fazi zrenja - priča vrijedni ugljevički domaćin. 

Kazan od 100 litara je naslijedio od oca sa kojim je rakiju pekao od djetinjstva. Poštuje tradiciju i naučeno od predaka, ali primjenjuje i savjete struke kako bi poboljšao kvalitet rakija.

- Po mom mišljenju sve nabrojane rakije su dobre za piti pod uslovom da je voće zdravo i zrelo, da je komina dobro urađena sa potpunom fermentacijom, da se prije pečenja iz kaca ukloni dovoljna količina "sirca" jer u sircu se nalaze materije poput kiseline, metil alkohola i ostalih štetnih sastojaka. Prilikom pečenja u kaci za hlađenje, voda neprestano mora biti potpuno hladna. Kada rakija protekne, prvi litar se odstranjuje jer se na taj način rakija dobija bez metil alkohola. Rakija mora da odstoji najmanje sedam godina u drvenim buradima ili staklenim pletarama da bi bila dobra. U drvenim buradima se gubi manja količina rakije, koju drvo "popije" ali je rakija gušća i pitkija - priča Dragan za portal InfoBijeljina. 

Pečenje rakije je posao koji u majevičkim i semberskim selima ne može proteći bez druženja. Uz kazan se okupe rodbina, prijatelji i komšije.

- Roštilj i sač su obavezni, a tu i druga naša nacionalna jela. Pa se i popije. A onda krenu priče iz djetinjstva ili svakodnevnice. Nije nama cilj samo ispeći dobru rakiju, cilj nam je i da očuvamo ovu našu tradiciju, običaje. Da ne zaboravimo kako su to naši stari radili, ali i da naučimo našu djecu - kaže Dragan. 

Draganova rakija, uglavnom punoljetna rakija ili najmanje sedam godina stara, put je našla do skoro svih zemalja Evrope, ali i svijeta. 

- Pravim rakiju za vlastite potrebe, ali i poklone prijateljima. Mnogi od njih, kad god su u zavičaju, svrate na čašicu, ali i ponesu flašu. Jer naša rakija ima najljepši miris i ukus, a i lijek je za dušu - kaže kroz smjeh domaćin. 

Rakija od voća iz ugljevičkih i semberskih voćnjaka, posebno šljivovica, odavno je prepoznata na domaćem i inotržištu. Samo ove godine na području Ugljevika šljiva je rekordno rodila, više od 4.000 tona, od kojih je 60 odsto izvezeno na tržište EU, dok će ostatak završiti u "veseloj mašini".