
Sočno pečenje na slavskoj trpezi gosti probaju prvo, a pamte najduže. Plećka od dva kilograma, rerna uključena od ranog jutra, a korica opet ispadne meka kao đon od papuče, dok je meso uz kost suvo i vlaknasto.
Greška ne nastaje u rerni. Nastaje dan ranije, kada meso stigne od mesara umotano u kesu i tako završi pravo u frižideru. Jedan potez u tom trenutku odlučuje i o korici i o sočnosti, a ne košta ni dinar.
Kožica se suši u frižideru, a ne ispod krpe na stolu
Izvadite meso iz kese veče prije pečenja. Obrišite ga papirnim ubrusom dok kožica ne postane suva na dodir, posolite ga krupnom solju sa svih strana i vratite u frižider na tanjir, nepokriveno, preko noći. Ne pokrivajte ga ničim.
Hladan vazduh će do jutra izvući vlagu iz kožice, pa će ona izgledati poput pergamenta, zategnuta i blago providna. So će za to vrijeme prodrijeti dublje u meso i pomoći da sokovi ostanu unutra. Za svinjsku plećku ili but sa kožicom računajte oko kafene kašičice soli (pet do šest grama) na pola kilograma mesa. Kožicu prije soljenja zasjecite oštrim nožem u obliku rombova, do masnoće, ali ne i do mesa.
Jagnjetina je druga priča. Njena kožica je tanka i sama lijepo porumeni, pa joj je dovoljno nekoliko sati soljenja u frižideru, bez pokrivanja. Piletini takođe prija noć bez pokrivanja, a kožica nakon pečenja postaje hrskava poput čipsa.
Sočno pečenje traži lagano pečenje, pa jaku završnicu
Izvadite meso iz frižidera sat vremena prije nego što ga stavite u rernu. Hladna plećka u vrućoj rerni ispeče se spolja prije nego što se sredina uopšte zagrije.
Za svinjsku plećku sa kožicom, tešku oko dva kilograma, računajte na temperaturu od 160 stepeni i otprilike tri do tri i po sata pečenja, uz 100 mililitara vode (pola šolje) na dnu pleha. Gotova je kada viljuška ulazi bez otpora i kada meso počne da se odvaja od kosti.
Jagnjeći but težine od 1,5 do dva kilograma peče se na oko 180 stepeni, sat i po do dva sata, jer je meso nježnije. Rerne se razlikuju, pa su ovo okvirne smjernice, a ne pravilo za svaki komad mesa.
Prelijevajte meso sokom iz pleha svakih pola sata, ali samo bočne strane, nikako kožicu odozgo. Svaki put kada zalijete osušenu kožicu, vraćate je na početak.
Završnica stvara hrskavu koricu. Posljednjih 15 do 25 minuta pojačajte temperaturu rerne na 220 do 230 stepeni i ostanite u blizini. Masnoća ispod kožice počinje da cvrči, kožica se naduvava u sitne mjehuriće i postaje zlatna. Bez tog završnog pojačanja temperature korica ostaje žilava, bez obzira na to koliko je meso dobro ispečeno. Jagnjetini je dovoljno deset minuta jače temperature.
Greške zbog kojih korica ostaje blijeda i žilava
Aluminijumska folija jedan je od glavnih razloga za blijedu koricu. Ispod nje se meso dinsta u pari, a kožica upija vlagu poput sunđera. Pored toga, ovo su greške koje se najčešće ponavljaju pred slavu:
Previše vode u plehu, pa se pečenje kuva umjesto da se peče.
Bušenje mesa viljuškom svakih deset minuta, čime kroz rupice ističe sok.
Soljenje samo odozgo, pola sata prije stavljanja u rernu.
Rezanje odmah nakon vađenja iz rerne, dok su sokovi još vreli.
Sočno pečenje ostaje mekano i nakon rerne ako ga pravilno odmorite
Pečenje sa hrskavom koricom treba da odstoji 15 do 20 minuta prije rezanja, a veći komad i pola sata. Ostavite ga na dasci, nepokriveno. Ako ga pokrijete, para će se vratiti u kožicu i za deset minuta omekšati sve što ste postigli.
Režite ga oštrim nožem ili kuhinjskim makazama duž zasjeka, kako se korica ne bi zgnječila. Za slavu to znači samo jedno: meso posolite veče ranije, a jutro ostavite za sarmu i kolače.