Međutim, domaćicama i kuvarima dobro je poznat scenario u kojem nakon odmrzavanja, umjesto sočnih i ukusnih plodova, dobiju kašastu masu punu vode, bez prepoznatljive arome. Glavni razlog za ovu pojavu krije se u veoma čestoj grešci koja se pravi već tokom same pripreme za zamrzavanje.

Najveći propust je zamrzavanje paprika koje nisu dovoljno dobro ocijeđene od sopstvenog soka. Kada paprika sadrži višak tečnosti, u zamrzivaču dolazi do formiranja krupnih kristala leda koji oštećuju njenu ćelijsku strukturu. Kada se kasnije odmrzne, ta voda ostavlja papriku gnjecavom i bezizražajnog ukusa. Pored toga, zamrzavanje mlakih ili nedovoljno ohlađenih paprika dodatno narušava kvalitet namirnice i nepotrebno podiže temperaturu u samom uređaju.

Da bi pečena paprika nakon odmrzavanja zadržala svježinu i sočnost kao da je upravo pripremljena, potrebno je ispratiti nekoliko jednostavnih, ali ključnih koraka. Nakon uobičajenog pečenja na ploči, u rerni ili na roštilju, paprike treba staviti u pokrivenu posudu da se potpare, što znatno olakšava ljuštenje. Kada se kožica, peteljke i sjemenke uklone, slijedi najvažniji dio procesa koji mnogi preskaču ili ubrzavaju. Oljuštene paprike moraju se staviti u cjediljku i ostaviti da se temeljno cijede nekoliko sati, a najbolje preko noći u frižideru. Prije konačnog pakovanja preporučuje se metoda pojedinačnog zamrzavanja. Ocijeđene paprike treba poređati u jednom sloju na poslužavnik prekriven papirom za pečenje i ostaviti ih u zamrzivaču dva do tri sata. Tek kada očvrsnu, prebacuju se u kese ili plastične posude, što omogućava da se kasnije izvadi tačno ona količina koja je potrebna za obrok.

Prilikom zatvaranja kesa izuzetno je važno istisnuti što više vazduha kako bi se spriječilo stvaranje inja. Konačno, jednako važna je i sama završnica: paprike uvijek treba odmrzavati polako, prebacivanjem iz zamrzivača u frižider tokom noći, jer naglo odmrzavanje u mikrotalasnoj pećnici ili toploj vodi trajno uništava njihovu prirodnu teksturu.