Partizan može i zna, a to je pokazao u najboljem trenutku. Ekipa koja je do odlaska u Dansku mnogima služila za podsmjeh pod stručnom palicom Zorana Mirkovića je odigrala meč protiv Nordjelanda dušom, tijelom i prije svega mozgom. Kao nagrada je stigla prava premija pred beogradski revanš, pobjeda sa dva postignuta gola u gostima – 1:2 (0:1).
Energija koju je sa sobom u svlačionicu unio novi trener Zoran Mirković odrazila se na izgled ekipe već u njegovoj prvoj utakmici na klupi Partizana. Agresivnost, borbenost, jednostavnost u igri i često odigravanje iz prve učinili su da crno-bijeli na terenu Nordsjelanda u svakom trenutku izgledaju kao ekipa koja zna šta hoće i zna način da ostvari.
Partizan je od prvog minuta uzeo loptu pod svoje, ali za razliku od nekih prethodnih utakmica stalno je bila prisutna ideja. Ta riješenost da se protivniku odmah stavi do znanja ko će imati ulogu profesora, ko đaka, donijela je do poluvremena prednost od jednog gola, a uz malo više sreće oko 200 “Grobara” je moglo da se poraduje bar još jednom.
Da nisu u Farum na stadion čudnog imena (“pravo na snove”) došli da maštaju, već da se izbore za radost Mirkovićevi puleni su pokazali već u prvih 10 minuta. Jedna loša reakcija glavom Pantića u trećem minutu na odličan centaršut Zakarića predstavljala je uvod u drugu, mnogo bolju, sedam minuta kasnije. Pantić se ovog puta našao u ulozi asistenta iz kornera, a Rikardo Gomeš je na prvoj stativi sproveo iza leđa Larsena.
Iznenađenje, neki bi rekli i kockanje, sa novajlijom Zakarićem na lijevom boku ispostavilo se kao pun pogodak Zorana Mirkovića mnogo prije gola koji je Dancima gotovo izvjesno najavio status turista pred revanš u Beogradu za šest dana. Jak u duelima i konkretan u ofanzivnim zadacima, momak koji je za mnoge predstavljao enigmu, pokazao je da bi igra Partizana mogla konačno da dobije prodornost i konkretnost sa boka.
Mirkovićev adut u akciji buđenja usnulog fudbalskog kolektiva bio je i Marko Janković. Vezista sa kojim je sjajno sarađivao u reprezentaciji Crne Gore je sinoć u Farumu podsjetio na prethodnu evropsku jesen, kada u njegovoj vožnji nije postojao “rikverc”, već samo stremljenje ka protivničkom golu. Upravo je omaleni vezista u 64.minutu “patos” loptom koja je izigrala kompletnu odbranu domaćina proigrao Zakarića i omogućio mu da debi u crno-bijelom dresu bude nešto što će jednog dana sa širokim osmjehom prepričavati naslednicima.
“Žute minute”, do juče mnogo brojnije i neprijatnije, stigle su u drugoj polovini drugog poluvremena. Danci su ozbiljno pritisli, Rasmusen je posle asistencije lijevog beka Miletića, umjesto otklanjanja opasnosti, smanjio na 1:2, ali su momci u crno-bijelim dresovima do kraja ipak sačuvali smirenost, samim tim i veliku prednost pred beogradski revanš 16.avgusta.