
Kada je sveštenik na jednoj sahrani u Srbiji ostavio 200 dinara na sanduku, mnogi prisutni učinili su isto. Taj prizor podstakao je korisnicu društvene mreže Iks da u objavi potraži objašnjenje običaja čije joj značenje nije bilo jasno.
Ubrzo su se javili drugi korisnici, dijeleći svoja iskustva i tumačenja. Sudeći po komentarima, običaj ostavljanja novca na sanduku nije svuda isti, a razlikuju se i objašnjenja njegove svrhe u različitim krajevima Srbije.
– Kad je završio opijelo u crkvi, sveštenik se prvi oprostio od pokojnika i na ikonu na sanduku stavio 200 dinara. I onda su svi prisutni, ljubeći krst, takođe stavljali novac, veće svote, vjerujući da je to za porodicu. A nije bilo – navodi se na Iksu.
Objava je pokrenula lavinu komentara građana koji su opisivali običaje na sahranama u svojim krajevima.
– Na bakinoj sahrani u manjem gradu ostavljali su novac na kovčeg. Sveštenik nam je rekao da uzmemo ako nam je sahrana bila veliki ekonomski teret, ali da bar dio damo u crkvu ili manastir kao prilog za pominjanje na 40 liturgija. Tako smo i uradili – piše u prvom komentaru, dok u drugom stoji:
– Dozvolićete da je to meni, u najmanju ruku, čudno, jer u dijelu Šumadije gdje ja živim sav novac koji se stavlja na sanduk uzima pokojnikova porodica, jer je njoj i namijenjen, nezavisno od njenog ekonomskog statusa i bez bilo kakvih sugestija sveštenika.
Ipak, sudeći po komentarima, u pojedinim krajevima novac uzimaju i sveštenik i porodica.
– Kod nas je običaj da, dok pop ne dođe, sve pare koje se ostave pored pokojnika idu porodici. A kad pop počne opijelo, pa do ukopa, sve što narod ostavi uzima pop – objašnjava jedna korisnica ove društvene mreže.
Međutim, mnogima nije bilo jasno zbog čega se novac uopšte ostavlja pored pokojnika.
– A zašto se uopšte ostavljaju pare pored pokojnika? Mislim, taj dio ne razumijem… Okej je kao pomoć porodici, ali što pored pokojnika? – upitala je jedna žena, prenosi Žena Blic.