Prema riječima predsjednika Opštinske organizacije zarobljenih i poginulih boraca Bijeljina Žarka Radića, na današnji dan 1993. i istog dana 1994. godine, na ovom ratištu poginuo je najveći broj boraca.

"Zato smo odlučili da na ovaj dan, a činimo to već petu godinu, parasatosom i polaganjem vijenaca i cvijeća, obilježimo dan stradanja naših najmilijih. Prema našoj evidenciji, u Teočaku ih je poginulo 68, a od tada nijednog preživjelog borca, nažalost, nismo razmijenili", rekao je Radić novinarima.

On je napomenuo da se četiri tijela stradalih sa tih prostora još traže, a da su ostali borci pronađeni, ekshumirani i sahranjeni.

Borci poginuli na majevičkom ratištu u Teočaku, koji su ginuli u direktnim borbama, ali i boreći se da izađu iz obruča u kojem su se našli, bili su pripadnici Prve semberske, Prve, Druge i Treće majevičke brigade, ljudi koji su živjeli na području Bijeljine, Lopara i Ugljevika.

Radenko Baničić izgubio je brata Žarka koji je imao 49 godina. Na Teočaku je bio od 23. do 26. marta, kada je poginuo.

"Bio je snijeg, bili su opkoljeni, a tek nakon 72 dana smo uspjeli da razmijenimo njegovo tijelo", rekao je Baničić.

Ivanka Dujković na Teočaku je izgubila sina jedinca, Slobodana, koji je tada imao 22 godine. Poginuo je sedam dana nakon što je otišao na ratište.

Članovi porodice poginulih boraca su, nakon parastosa, položili cvijeće i vijenca na spomenik palim borcima na Gradskom trgu u Bijeljini.