Koje lijekove ne bi trebali da plaćamo: Brufen i paracetamol mogu na recept
Iako se lijekovi koji se često koriste, poput paracetamola, brufena i dječijih sirupa već godinama nalaze na listi A i mogu se dobiti na recept, većina građana zbog neinformisanosti i prećutkivanja ljekara ove medikamente i dalje kupuje vlastitim novcem.
Ova sistemska neinformisanost nedavno je iznenadila i jednu majku iz Banjaluke, koja je u razgovoru sa farmaceutom saznala da sirupe za djecu uopšte ne mora plaćati po punoj cijeni. Ona je nedavno ostala iznenađena kada joj je apotekarka rekla da paracetamol može dobiti na recept u šta smo se uvjerili nakon što smo kontaktirali jednu banjalučku apoteku.
- Radim u apoteci već 12 godina i paracetamol i ibuprofen, uključujući i dječije sirupe, sve vrijeme se mogu podići na recept. Problem je što su roditelji potpuno neinformisani. Za sve ove godine, gotovo niko mi nije ušao u apoteku i zatražio ove lijekove na recept - rekla je za "Glas" farmaceut.
Nakon ovog saznanja, pomenuta majka je zatražila objašnjenje od nadležnog pedijatra, pitajući zašto joj nikada ranije nije ponuđen recept za ove osnovne medikamente. Odgovor koji je dobila oslikava dublji problem u našem zdravstvenom sistemu: "To je toliko jeftino da nema potrebe da se ljekari time opterećuju i obavještavaju roditelje".
Međutim, ono što je za ljekare "sitnica" od nekoliko maraka, na nivou Republike Srpske prerasta u ogromne iznose. Kada se uzme u obzir broj stanovnika i činjenica da skoro svako domaćinstvo tokom mjeseca kupi barem jedno pakovanje tableta protiv bolova ili sirupa za prehladu, jasno je da se radi o velikom novcu koji građani daju iz svog džepa, iako redovno uplaćuju zdravstveno osiguranje.
Uvidom u zvanični cjenovnik FZO RS, jasno je da se na listama lijekova (A, A1 i B) nalazi ogroman broj artikala koje građani masovno kupuju "na svoju ruku", nesvjesni da na njih imaju pravo.
Pored analgetika i antipiretika, tu su i svakodnevni lijekovi za želudac i žgaravicu poput omeprazola (Omeprazid, Ultop) ili pantoprazola (Nolpaza, Controloc), koji se nalaze na Listi B, gdje Fond zdravstvenog osigiranja RS priznaje i sufinansira veći dio cijene.
Slična situacija je i sa kapima za imunitet i kosti (Vitamin D3), te osnovnim lijekovima za pritisak i masnoću u krvi, za koje građani mjesečno izdvajaju i po nekoliko desetina maraka.
Građani s razlogom postavljaju pitanje zašto ljekari i pedijatri prećutkuju ove informacije i svjesno prebacuju finansijski teret na novčanike građana? Dok god se pravo na recept smatra "sitnicom" o kojoj ne treba obavještavati pacijente, građani će nastaviti da finansiraju ono što im po zakonu već pripada.