Bora je, naime, napisao još nekoliko hitova za narodnjake, ali je u to vrijeme mahom potpisivao svoju suprugu kao autora. Razlog za to je bio taj što nije želio da se njegovo ime vezuje za pjesme koje su izvodili narodni pjevači, jer je bio duboko ukorijenjen u rokenrol sceni. Ipak, kasnije je izrazio kajanje zbog te odluke.

- U početku nisam htio da potpisujem svoje narodnjake, pa sam shvatio da je to iluzorno. U to vrijeme, potpisivao sam svoju tadašnju ženu, pokojnu Draganu... - rekao je Bora jednom prilikom.

- Kasnije sam shvatio da ti tekstovi imaju određenu vrijednost i da to nisu skarabudženi tekstovi s brda s dola, tako da sada s ponosom mogu da izjavim da su moji tekstovi: „Vodeničareva kći”, koju peva Predrag Živković Tozovac, „Preskočiću tarabu i jarak”, koju peva Šaban Šaulić, „Stani malo kafanski sviraču”, za koju ljudi misle da je narodna pesma, a nije, to je moj tekst. Za Cecu sam napisao pesmu „Šta još možeš da mi daš”. „Nek me ne zaborave devojke sa Morave”, koju pjeva pokojni Srećko Jovović, takođe je moj tekst. Da, napisao sam tekst i za Miroslava Ilića, ali on to nikako da snimi. Dvoumi se, hoće – neće. Možda mu nije suđeno, eto... – izjavio je Bora Đorđević u emisiji "Svoj na svome."

Pesma „Šta još možeš da mi daš”, koju je 1995. godine Ceca uvrstila na svoj album LJubav fatalna, predstavlja upravo jedan od Borinih tekstova koji je našao svoje mjesto u narodnjačkoj sceni. Nažalost, Dragana, Borina supruga, preminula je, a sam Bora je kasnije nastavio da stvara muziku i piše tekstove, dok se prisjećao tih ranijih vremena kada je stvarao i za najveće zvijezde narodne muzike.

Bora Đorđević preminuo je 4. septembra ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u muzičkoj industriji, kako rok, tako i narodne muzike.