Naime, nije nepoznanica da je Broz bio dijabetičar, no usprkos tome veliki gurman i bonvivan, te sladokusac. Slatkoga se nije nikad sasvim odrekao, pa je tako svojevremeno i za Slobodnu pričao Titov nekadašnji slastičar, još uvijek živući pašticer Miljenko Jelaska iz Splita, dugogodišnji šef slastičarnice nekadašnjeg hotela “Marjan”. On je posvjedočio da je “najdraži gost” volio voćne salate, ali i princes-krafne koje mu je Splićanin lično pripremao u Titovoj vili (danas poznatijoj kao “Vila Dalmacija”, na Marjanu).

Kolač topljenik (podložan različitim varijacijama na temu) bio je još kaloričniji od dobro nam znanih retro “princeza”, zapravo prava sočna, slatka bomba koja je u svom sastavu imala orahe, čokoladu, maslac, jaja te, dakako, šećer. Neki izvori kažu da je topljenik bio na samom vrhu Titove liste najdražih slatkarija, piše Slobodna Dalmacija.

Riječ je o tipičnom “old school” kolaču s biskvitnim korama i “filom” to jest kremnim nadjevom; danas ćemo naići na slične još jedino u starim kuvaricama. No, naše majke i bake nekada su samo za takve znale, pa čak i danas rođendane obilježavaju iskazivanjem ljubavi prema slavljeniku-slavljenici izradom baš torti i kolača na tragu topljenika. Svaki je komad bio “konkretan”, zasitan, a volio ga je i onaj ko – nije smio, “šećeraš” Broz. Datulje, indijski orasi, javorov sirup, stevia i drugi ovovremeni “zdravi” zaslađivači u Titovo su vrijeme bili u rangu teške egzotike, bilo je to doba kad su u kuhinjskim ormarićima carevali sol, biber, aleva paprika i vegeta, dok je od sladora jedini supstitut bijelom kristal-šećeru eventualno bio med.

Tih su decenija, podsjetimo, kolači (torte) s krokantom bili vrhunac svakog stola i najboljih fešti, dok ih nisu potisnule novotarije bez broja. Ipak, neke slastičarske kuće još imaju u ponudi dobri, stari krokant iz “prohujalih vremena”…