Uloženo će se zasigurno isplatiti onima koji imaju stoku i ne prodaju pšenicu. Među njima je Duško Banjičić iz Crnjelova, koji je pod pšenicom imao 4 hektara.

- Bilo je oko osam tona po hektaru, zadovoljan sam. Rod je bio izuzetno dobar, al samo da je cijena makar bila 40 pfeninga, al eto dobra je država pa dala 500 maraka po hektaru. Ja proturim kroz stoku, nikad nisam prodavao žitarice. Tako mi se najviše isplati i tako ću i ove godine - kaže Duško za portal InfoBijeljina.

I na zemljištu 5, 6 klase prinos je bio od 7 pa čak i do 9 tona. Prinosom su ratari zadovoljni, ali ne i cijenom. 32 do 35 pfeniga bez PDV- a po kilogramu je bukvalno cijena koja na ovaj rod pokriva troškove. Onaj ko plaća arendu, zakup i sa ovim vrlo dobrim rodom je na nekoj nuli. Premije su ratarima jedina uzdanica. 

- Pšenice je jeftinija nego prije 11 godina. Bez podsticaja Vlade i Ministarstva mi realno ne bi mogli u životu ostati. Ako pogledate da smo iza sebe imali skupu godinu, repromaterijal, gorivo, đubrivo sve otišlo. Ulažemo sve više, a cijena naše pšenice stagnira. I cijena hljeba u pekarama skače stalno, tako da mi stvarno dolazimo u situaciju da li je to ikako isplativo više raditi - pojašnjava ugledni semberski ratar Boško Radić.

Oni koji su imali uslove skladištili su ovogodišnji rod, pa kalkulišu.

- Ulaganje skupo, đubrivo, gorivo što se tiče bacanja 500, 600 kila u našim krajevima tako ide pretežno, a zarade kako vidim po cijeni pšenice biće slaba. 31 marka to je malo, bar da bude 40, pa da pokrije čovjek troškove. Da sam kupio u tuđoj magazi ne bi imo računa, a kamoli svoje siješ, pršćeš, taranu bacaš dva puta, nema nikakve matematike. Nisam ništa predavao mlinovima, stoji kod kuće u hali, razmišljam šta uraditi s njom - žali se Novica Popović iz Gornje Čađavice.

Izostanak predsjetvenog đubrenja, suša i pad temperatura u proljeće, a toplotni talas u fazi nalivanja zrna uzeli su danak. Prinosi u Semberiji ove godine bili su šaroliki - od 5 pa do 12 tona, u zavisnosti od lokaliteta, primijenjene agrotehnike i sorte, što je bilo presudno i za kvalitet zrna.

- Nisu visoke vrijednosti i sadržaja proteina i drugih parmetara, sadržaj glutena u poređenju sa prošlom godinom ako imamo protein deset ili oko deset, imamo gluten 20, 25 to je već pitanje za razmišljanje, a takvih slučajeva imamo puno. U većini slučajeva je tako, nije onaj očekivani kvalitet, a imamo kvantitet. S druge strane zasigurno se može čuti da su ratari imali visoke hektolitarske vrijednosti koje su ove godine standardno preko 76, 77, 80, pa čak štaviše i preko 80. Imamo novije sorte koje se izdvajaju po tim parametrima, ali to je mali broj - ističe Dragan Zarić iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi PJ Bijeljina.

Da je hektolitar dobar, a ostali parametri loši potvrdili su nam u i pojedini semberski mlinari. Cijenu formiraju u skladu sa okruženjem gdje se kilogram pšenice plaća od 33 do 36 pfeniga. Kažu, više će pšenice sa semberskih polja završiti u stočnoj hrani nego u brašnu kao i prethodnih godina, jer ratari idu na kvantitet, a ne kvalitet.

Ministarstvo poljoprivrede isplatilo je premije za pšenicu - oko 12 miliona 100.000 maraka za 4.263 korisnika. Od 17.000 hektara koliko je ove godine u Semberiji bilo pod pšenicom 10.500 ha je u sistemu podsticaja. Uprkos dobrom rodu, premije su ratarima, kažu, jedina uzdanica, jer je otkupna cijena pšenice od 31 do 35 pfeniga preniska.