U pitanju je niz internih dokumenata IT giganta, kojima se reguliše rad moderatora na čuvenoj društvenoj mreži i koji određuju ulogu ljudskog faktora u izboru postova, linkova i tekstova koje korisnici mogu da vide.

"Uputstva otkrivaju kriterijume koji se koriste u ocjenama da li su postovi previše nasilne, seksualne, rasističke, da li sadrže govor mržnje ili podržavaju terorizam. Moderatori su zatrpani pravilima i postovima, a na raspolaganju su im samo sekunde kada treba da odluče o tome da li neki post može da ostane", prenosi BBC.

Kako navodi "Gardijan", do njihovih novinara je stiglo više od stotinu pravilnika koji služe za edukaciju moderatora, a Fejsbuk se i dalje nije oglasio, pa njihova vjerodostojnost nije potvrđena.

"Pravilnici pokrivaju širok spektar osjetljivih tema, od govora mržnje, osvetničke pornografije, preko tema o samopovređivanju i kanibalizmu, do pretnjama nasiljem", piše BBC.

Fejsbukovi "cenzori" su za "Gardijan" rekli da su pravilnici često "nedoslijedni" i "čudni" i da su "najkonfuzniji" kada se dotiču tema seksualnosti.

Takođe, kako kažu izvori lista - "Fejsbuk više ne može da kontroliše sadržaj, jer je previše narastao, previše brzo".

U jednom od dokumenata se navodi da moderatori kompanije moraju da nedjeljno obrade više od 6,5 miliona prijava samo potencijalno lažnih naloga, a da se ne govori o sadržaju koji samo takvi sporni nalozi ostavljaju.

Kako piše britanski list, u jednom od dokumenata se nalaze slijedeća uputstva:

- Ocjene kao što je "neko bi trebalo da upuca Trampa" bi trebalo da budu obrisane, jer je on kao šef države u zaštićenoj kategoriji. Ali može biti dopušteno da se kaže "ako hoćete da slomite kučki vrat, potrudite se da sav pritisak bude na sredini njenog grla" ili "odjebi i crkni", jer se to ne smatra kredibilnim pretnjama

- Dopuštene su i pretnje "nadam se da će te neko ubiti" ili "mala djevojčica bi trebalo da ćuti, da joj tatica ne slomi lice" jer se smatraju "generičkim" i ne kredibilnim pretnjama

- Fejsbuk razumije da ljudi "koriste nasilan riječnik da na mrežama izraze frustraciju" i "osjećaju se bezbjedno da to rade na Fejsbuku". Kako se navodi, "ljudi smatraju da im se to neće vratiti i indeferentni su prema osobi kojoj prijete, zbog izostanka empatije u onlajn komunikaciji"

- Snimci nasilne smrti, koji su obilježeni kao uznemiravajući ne moraju uvijek da budu obrisani, jer mogu da pomognu da se podigne svijest o nekim pojavama, kao što su mentalne bolesti

- Neke fotografije fizičkog zlostavljanja dece, neseksualne prirode, mogu da budu ostavljene, sve dok u njima nema elemenata sadizma ili podržavanja takvog ponašanja

- Fotografije zlostavljanih životinja mogu da se dijele, dok one koje imaju ekstreman sadržaj mogu da se obilježe oznakom "uznemirujuće"

- Umjetnička djela izrađena rukom koja pokazuju golotinju ili seksualnu aktivnost su dozvoljena, ali digitalna umjetnost te prirode nije dozovljena

- Snimci abortusa su dozvoljeni, sve dok nema golotinje

- Fejsbuk će dozvoljavati užive prenose ljudi koji pokušavaju da se samopovrede, jer ne žele da "cenzurišu ili kažnjavaju ljude u problemima"

- Svaka osoba koja ima više od 100.000 pratilaca na društvenim mrežema se smatra javnom ličnošću i samim tim postoje ograničenja u zaštiti njene privatnosti

Među kredibilnim i zabranjenim pretnjama je i "izbodite i postanite strah za Cioniste", ali su dozvoljene "hajde da bijemo debelu djecu" ili "šutni osobu sa riđom kosom", ali i "vi seronje se bolje pomolite Bogu da ostanem pribran inače ću bukvalno pobiti na stotine vas".

Osim ljudskog faktora, Fejsbuk koristi i vještačku inteligenciju i posebne složene algoritme koji provjeravaju tekstualni sadržaj, video i fotografije prije nego što uopšte postanu vidljivi.

List navodi da je ova gomila dokumenata samo djelić i da pruža mali uvid u interne procese donošenja odluka u Fejsbuku, kao i da će ovo otkriće ponovo dovesti do pritiska na Fejsbuk da pažljivije uređuje sadržaj, ali i da kompanija bude transparentnija po pitanju načina na koji se donose uređivačke odluke.

Dodatni problem za Fejsbuk postavlja što se sa jedne strane traže transparentnost i oštrije upravljanje sadržajem, a sa druge strane