U Beogradu je rastužio Delije 1982. godine kada je Diki Stojanoviću dao jedan od njegovih antologijskih golova, a Delije su mu ipak pljeskale kao i navijači Reala. Prvi igrač Barse kojem su na Santjago Bernabeu pljeskali! 

Slao je poruke "UEFA mafiji" godinama, a onda na kraju i kod Kuste koji ga je tri godine pratio kamerom svoje kćerke da bi mu odao počast dokumentarcem o sinu "trećeg svijeta". Jedini fudbaler kojeg je Kusta snimao. Dijego je izazivao emociju na svakom koraku i zato je morao na kraju završiti na Kustinoj traci. 

Njegova "Božija ruka" u Meksiku 1986 godine bila je "krik do neba" u svijetu u kojem vlada nepravda, u fudbalu, sudnicama, životu... Njegov ples protiv Engleske na Mundijalu u Meksiku bio je prkos otimanju Foklandskih ostrva! 

Gol za Napoli protiv Juventusa iz slobodnjaka ostaće neponovljiva fudbalska stvar. Iz ograničenih 16 metara iskosa pogodio je rašlje na stadionu koji nikada više neće biti ono što je bio dok je na njemu igrao i igrao se Pibe! Napuljski betonski kostur danas izaziva pažnju samo povremeno, kada UEFA odlučuje da li pustiti da se na njemu odigra utakmica Napolija u međunarodnim takmičenjima.

U Kustinom dokumentarcu je plakao za kćerkama koje nisu odrastale kraj njega jer je život dao fudbalu i porocima! A one su mu ipak priredile muzičko iznađenje za jedan od njegovih rođendana. Imati oca kakav je bio Dijego ostavlja sve po strani, svaku porodičnu bol, prazninu. Osamdesetih godina djeca u bijeljinskom naselju Galac igrajući fudbal i dajući golove uzvikivala su riječ "Maradona", poslije svakog ubacivanja lopte izmedju dvije cigle, kamena ili dva tanka drveta zabodena u zemlji. 

D.G.