U posjeti kovaču Ljubiši Novakoviću koji živi u Kovačićima, prvo pitanje koje smo mu postavili, a koje se samo od sebe nametnulo, odnosilo se na  naziv mjesta koje asocira na zanat kojim se Ljubiša bavi. Istina, dobili smo odgovor koji smo naslućivali - u rimsko doba  na ovim prostorima postojalo je selo kovača, a kao dokaz tome postoje i do danas dan očuvani  spomenici  koji se nalaze na mjesnom groblju.

Priča o Ljubišinom prvom susretu sa kovačkim zanatom počinje još u djetinjstvu dok je odazio djedu, čuvenom kovaču iz Velike Obarske, gdje ga je, kako kaže, očaravao zvuk nakovnja i čekića. Bio je to težak i strašno naporan posao, ali nisam mogao odoliti izazovu usijanog čelika, satima sam posmatrao djeda u borbi sa usijanim čelikom i priželjkivao da i sam  jednog dana uzmem djedov čekić u ruke. Mada je dječija igra ponekad  zanemarivala djedov rad, onaj zvuk i slika su još uvijek u mojim ušima i očima, kaže Ljubiša koji se danas u ovom poslu s ponosom može istaći kao pravi nasljednik svoga djeda.

Upečatljiva slika  čelika na nakovnju i strast koja je ona budila u njemu bila je podsticaj za opredjeljenje da u srednjoj školi odabere mašinstvo za životni poziv. 

Kasnije, baveći se lovom, koji je kako kaže njegova druga strast, viđao je noževe pravljene od raznih vrsta čelika, ali nijedan taj lovački nož nije imao dušu, bio je to samo obični fabrički nož sa namjenskom funkcijom. Sjećajući se djedovog čekića i tog blistavog  zvuka pjesme čelika iz djetinjstva, počeo neosjetno da ulazi u tajne kovanja. Uz mnoštvo neuspjelih pokušaja, pomalo i nerviranja, uz siromašno znanje iz škole i malo pretrage po internetu, konačno sam uspio - napravio sam svoj prvi nož - tačnije kovinu od HSS 440 čelika u narodu zvanog hirurški čelik, objašnjava za InfoBijeljina Ljubiša.

O svom daljem  bavljenjem ovim poslom Ljubiša kaže: “Težak je to posao ali i zanimljiv, da nešto što ima izuzetnu tvrdoću ti primoraš da se savija po tvojoj želji, da se pod jakim žarom od 1200 stepeni Celzijusovih  rađa jedno malo umjetničko djelo. Nakon što je nastao moj prvi nož više to nije bila potreba da se oprobam u ovoj vještini – to je postao više izazov pod pritiskom prijatelja i porodice, nego sopstvenih snova, a onda je došao drugi nož, pa treći, pa nekoliko u nizu. Sve su to bili pokloni za moje prijatelje koji su bili i više nego nepovjerljivi prema mojim radovima, ali ne zamjerim im jer, ispočetka ni sam nisam mogao vjerovati šta sam u stanju da iskujem i koliko duše i ljubavi mogu da unesem u svoj rad.

Iako je  ovo plemenit posao star koliko i čovječanstvo, još nije stavljena tačka na priču o kovanju čelika. Danas na svijetu postoji oko 5000 legura čelika, od kojih je samo 12 pogodno za iskovati nož, čelik za nož mora biti izuzetno tvrd, ali i fleksibilan. Tvrdoću čelika postižem kovanjem, a fleksibilnost kaljenjem. Vrlo je teško uskladiti ova dva procesa, ali je moguće. Sa svim tajnama i edukacijom o ovom zanatu sam na pola puta, nažalost nema nas puno kovača da bi mogli razmjeniti ova iskustva, ostale su samo knjige i poneka priča o starom kovaču koji je znao ovo ili ono da iskuje, kaže Novaković. 

Kovač iz Kovačića ni po koju cijenu ne želi da odustane od hobija koji je u međuvremenu prerastao u fanatičnu ljubav. U tome ne može da ga spriječi ni oskudica materijala, zbog čega se dovija da dođe do osnovnih sirovina za posao. 

Završno oštrenje noža vrši čojom i vunom. Prilikom poliranja se dobija mnogo bolja oštrina, a polira se sa čojom i vunom tako da,  sve što je nož sjajniji biva, sve je oštriji, jer ta martenzitna zrna imaju presjek u vidu testerice, i sve što je ta testerica sitnija to je oštrica bolja, a to se jedino može vidjeti pod mikroskopom ili lupom gledajući, golim okom se ne mogu vidjeti, otkriva nam Ljubiša.

Kralj noževa otkriva i kako se mjeri njihov kvalitet.Neki moji noževi su toliko oštri i ispolirani da na minimalan dodir presecaju žensku dlaku, tvrdi kovač Ljubiša.

Novaković pravi i drške za noževe kao i futrole za noževe. Drške izrađuje od mikarta i bakelita, a čelik koji  koristi je BOHLER N 690,RWL 34,HSS 440,  ovo su najkvalitetniji čelici i materijali za drške koji se koriste u izradi, objašnjava Ljubiša. Futrole za noževe izrađuje od kvalitetne biljno štavljene goveđe kože,običnu štavljenu kožu ne koristi, jer u dodiru sa  kiselinom ostavlja patinu na noževima.

Najčešći motivi koje izrađuje su motivi indijanskih noževa, a njegovi noževi  imaju široku upotrebu od dranja životinja do sječenja mesa, sve veli  po želji njegovih zahtjevnih prijatelja lovaca.

Da izrada kvalitetnog noža nije igrarija, već kreativan i unosan posao, potvrđuje i tržište razvijenih zapadnih zemalja. Tamo, na primjer, ručno kovani nož od specijalnih materijala dostiže za nas nezamislivu cijenu od 30.000 evra. U Srpskoj i okruženju noževi su kudikamo jeftiniji. A ove koje ja radim imaju neprocjenjivu vrijednost jer svaki moj  nož „ima svoju priču”, kaže Ljubiša na kraju razgovora za portal InfoBijeljina, čiji su noževi iskovani bezuslovnom ljubavlju kovača čija vještina u izradi noževa nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Piše: Snežana Milošević