Simić je svoj stav o tim temama iznio na Facebook stranici “Симић-Simić”, a njegov status prenosimo u cjelosti:

Gradonačelnik i građanka, Fejsbuk tragedija u tri klika

U gradu gdje se javne politike vode preko Fejsbuka, a budžet se razvlači kao žvaka na plus 40, opet smo svjedoci spektakla koji ne bi prošao ni na amaterskom festivalu pozorišta.

Gradonačelnik Bijeljine koji je, da se ne lažemo, više online nego gradska rasvjeta u Donjem Crnjelovu , ponovo je ukrstio verbalno koplje s jednom sugrađankom – ovaj put majkom koja je imala drskosti da traži ono što joj je obećano: subvenciju za vrtić.

I šta biva?

Umjesto odgovora, slijedi "prijeki sud" u statusu njena slika, etiketa (podsjeća na ponašanje velikog vodje, ista matrica) a onda i prepirka kao da su izbori sutra, a ne dvije godine daleko. 

Dok jedni lupaju “lajk”, drugi "smajliće", većina građana u tišini zbraja "hrana, računi, kirije, pelene, škola, gorivo… i gdje je ta subvencija, druže gradonačelniče?"

Akteri drame:

*Gradonačelnik – digitalni Zorro sa tastaturom umjesto mača, savremeni vitez sa plaštom od istine i poštenja. Ideološki čist kao suza, ali budžetski akrobata koji relokaciju sredstava praktikuje kao cirkuski umjetnik. Samovoljno, nezakonito, i najčešće bez odluke Skupštine.

*Sugrađanka – obična majka

Bez budžetske linije i bez pristupa službenoj stranici. Ali s pitanjem koje boli: Gdje su pare?

*Skupština Grada – ta misteriozna pojava iz bajki, mitska grupa gdje se “nešto odlučuje”, a malo šta zna.

Oni usvajaju budžet. Oni skidaju stavke. Ali njih niko ne pita jer su, znate, "institucija".

Činjenice, ipak, nisu stvar mišljenja, nego su jasne i nedvosmislene

Gradonačelnik je dužan da predloži budžet, ali Skupština je ta koja ga usvaja, mijenja ili odbija. No kada se pare sa stavke za djecu prebace na trošak plata za novoangažovane “činovnike i savjetnike” – bez odluke Skupštine – to nije vođenje grada, to je improvizacija i to loša.

Jer, da budemo jasni – budžet grada Bijeljine je postao hranilica za armiju lojalnih činovnika, partijski raspoređenih kao bezbroj “stručnih saradnika” koji ne proizvode ništa osim podrške na društvenim mrežama i ovacija po službenim hodnicima. 

Socijalni mir se kupuje iz kase svih nas, dok podsticaji za poljoprivredu, studentske stipendije i subvencije za vrtiće ostaju na nivou – statusa.

A građani? Građani ne traže mnogo.

Ne zanima ih ko je kome odgovorio, ni ko je kome lajkovao repliku. 

Zanima ih:

Da li će moći upisati dijete u vrtić?

Da li će student iz Obarske ili Bijeljine dobiti stipendiju?

Hoće li neko konačno vidjeti podsticaj/subvenciju?

Da li će plata doći prije minusa?

Ipak!

Gradonačelniče, vaša nadležnost nije da birate s kim ćete se svađati, već da realizujete ono što Skupština usvoji i da – konačno – shvatite da vam Fejsbuk nije ni instrument vlasti ni sredstvo komunikacije s narodom, već ogledalo koje, nažalost, sve više pokazuje prazninu iza velikih riječi.

Nema te filter opcije koja može sakriti nezakonite relokacije, lošu kadrovsku politiku i urušeno povjerenje.
Kako ste i zbog cega pobjedili Mićića u izbornoj trci?-pitanje je koliko je jos ostalo da budete kao on, s vremenom vam se karakteri poklapaju, a za imovinu cemo vidjeti...

I za kraj – podsjetnik svima

Ovaj narod ne traži mnogo, samo da budžet ne služi partijama, već ljudima, da odluke donose institucije, a ne algoritmi i pojedinci, da konačno makar jednom, prioritet budu djeca –ali stvarna djeca, ne ona za političku promociju  i ne statusi

Petar Simić