Istraživači su zaključili da se kognitivna učinkovitost sredovječnih ljudi poboljšala kada su radili do 25 sati sedmično. S druge strane, performanse su se smanjile kada je u sedmici prošlo više od 25 sati rada, zbog uticaja umora i stresa.

Ova studija, koja je objavljena u Melbourne Institute Worker Paper, uključivala je niz kognitivnih testova. Uključivala je 3000 australskih muškaraca i 3500 australskih žena čije su radne navike analizirane. Testirala je sposobnost učesnika da glasno pročita riječi i recituje popise brojeva. Mjerila se njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno razmišljanje, apstraktno razmišljanje i memoriju.

Zaključeno je da učesnici koji rade 25 sati sedmično najbolje izvode, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili lošiji čak i od nezaposlenih učesnika.

Kao što je istakao profesor Colin McKenzie sa Univerziteta  Keio, jedan od tri autora studije:

Mnoge zemlje će povisiti granicu dobi u kojoj se ljudi mogu kvalifikovati za početak primanja penzija. To znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog života.

Stepenj intelektualne stimulacije može zavisiti o radnom vremenu. Rad može biti mač sa dvije oštrice, jer može stimulisati aktivnost mozga, ali istovremeno dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije.

Istakli smo da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcionisanja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i starijih odraslih osoba. To znači da bi, u srednjoj i starijoj dobi, radni dio vremena mogao biti učinkovit u održavanju kognitivne sposobnosti.”

Razlog zbog kojeg je rad više od 30 sati sedmično štetan za mozak dok je manje sati rada dobro još uvijek nije jasan. McKenzie opisuje rad kao mač sa dvije oštrice. “Dok posao može stimulisati aktivnost mozga, dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije. Rad s punim radnim vremenom (40 sati sedmično) još je uvijek bolji nego kod posla u smislu održavanja kognitivnog funkcioniranja, ali ne povećava pozitivne učinke rada”, napominje.

Važno je napomenuti da će se rezultati vjerojatno razlikovati od države do države, zavisno o godišnjim odmorima. Vrlo je teško kontrolisati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takve studije (uključujući i odabir oko radnog vremena i vrste rada), ali svakako se ideja o punom radnom vremenu do starosti od 67 godina čini neprivlačnom.

Glavna poenta je da je rad s punim radnim vremenom vrlo štetan za mozak kod osoba starijih od 40 godina, pa bi vlade to trebale uzeti u obzir i ponovo razmisliti o godini prelaska u penziju. U ovom trenutku, američka državna penzija za osobu rođenu 1989. počinje u dobi od 68 godina, što je štetno za zaposlenog i neproduktivno za poslodavca, piše Atma.