Sve češće dolazim ovdje, reče dok je spuštao pogled sa bijelog mermernog krsta. A ranije sam dolazio rijetko, jednom godišnje, na zadušnice.

Na trenutak je zaćutao, kao da je skupljao snagu da kaže ono što je želio. Na njegovom licu primijetio sam blagu nesigurnost koju je brzo raznijela gromoglasna tišina Malog Zejtinlika. Potom je stavio ruku na hladnu krstaču i ispričao priču koja me dugo prati, pa sam riješio da je zapišem. Da ostane.

– Dok sam bio dijete ovo groblje za mene je predstavljalo susret sa onim od čega sam bježao. Nisam mogao da prihvatim da je otac poginuo dok je branio Ilidžu. Duboko u sebi potiskivao sam gubitak i sa ljudima o tome nisam govorio. Nisam imao snage. Riječi su zastajale u grlu, pa su mi suze navirale na oči pri pomisli da pomenem njegovo ime.

Čitav članak pročitajte u novom broju magazina Istina