Obično se radi o proizvodima nemjerljivo slabijeg kvaliteta, takozvanoj trećoj ili četvrtoj kategoriji, navode upućeni.

Kafa u standardnoj ambalaži i sa deklaracijom koja se prodaje u Bosni i Hercegovini nema isti miris i ukus kao ona kupljena u Njemačkoj i Švajcarskoj, uvezene salame i kobasice pune najlošijim kategorijama mesa koje "evropski potrošač" i ne pomišlja da koristi za ishranu. Ista situacija je i sa čokoladnim programom u kojem se obično kakao, lješnik i orasi zamjenjuju  nezdravim maslacem. 

"Sjećam se da je bilo neko istraživanje prije nekoliko godina kada je rađena uporedna analiza istog proizvoda kupljenog u bogatijim zemljama EU i kod nas i rezultati su stvarno bili i više nego poražavajući - kvalitet je kod nas bio dosta slabiji. Na Zapadu velike kompanije prave robu različitog kvaliteta, koja je namijenjena za platežno slabije tržište i to nije nikakva tajna: isti proizvod se pravi u više različitih kategorija", kazao je Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača Republike Srpske.

Mesud Lakota, dugogodišnji borac za prava potrošača, kaže da se radi o prevari, ali koju je omogućila nesloga i nerad naših političara.

"Ovako nešto se može nazvati prevarom, ali mi smo im to omogućili. Nismo postavili apsolutno nikakve standarde koji se moraju prilikom prelaska granice i zadovoljiti. Evropska unija ima svoje standarde koji se moraju poštovati, kod nas to ne postoji, a da je drugačije onda bi svaki proizvod koji ne zadovoljava sve kriterijume bio vraćen tamo odakle je i došao prilikom uvoza i ne bi nam mogli slati smeće.

Zakoni i regulative regulišu tržište... Kako mi iste nemamo, takvo poslovanje je potpuno legalno, isti proizvod može biti drugačiji na dva tržišta sve dok je u skladu sa domaćim standardima", kazao je on i dodao da veliki problem pravi i činjenica da do 35 odsto proizvoda na naše tržište dođe nelegalno.

O razlikama, koje su očigledne između kvaliteta robe istih marki koja se prodaje u starim i novim članicama EU, raspravljao je i Evropski parlament, kako bi se ovoj vrsti obmane stalo na put. U Evropskom parlamentu pokrenuta je inicijativa da se ta praksa proglasi prevarom. Ovakvo ponašanje velikim kompanijama omogućilo je i to što, za razliku od SAD, EU nema opšteprihvaćenu definiciju prevare s hranom.

Jedino određena regulativa propisuje kako je zabranjeno "obmanjivati potrošače".

Da stvar bude još gora, Evropljani nerijetko kvalitetnije proizvode dobijaju i po puno nižim cijenama nego što oni koštaju u BiH.

Ekonomisti ovu pojavu objašnjavaju rasitnjenim tržištem koje vlada u BiH, nasuprot velikih prodajnih lanaca iz inostranstva.

"Ovdje se radi o tome da neki tržni centar kao što je recimo Lidl uzme hiljadu tona nekog proizvoda, što je više nego svi uvoznici u BiH zajedno, i na taj način dobije ogroman rabat, velike pogodnosti i samim tim je u mogućnosti da drži veoma nisku cijenu koja će privlačiti kupce", kazao je Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT.

Samo Milka svuda ista

U testiranju koje je provela prije nekoliko godina Slovačka asocijacija potrošača utvrdila je da isti proizvodi koje velike međunarodne kompanije prodaju u različitim zemljama nisu jednakog kvaliteta.

Na tržišta novih članica EU, tako, stiže uglavnom gora roba.

Testiranjem šest proizvoda, od koka-kole, preko kafe do začina, samo jedan je bio jednakog kvaliteta gdje god je kupljen: čokolada Milka.