"Tadašnji izvještači jesu novinari koji su pisali i o razaranju naše zemlje, o rasturanju Jugoslavije, o ratu i vremenu kada je i zločin postajao herojstvo i to je bila jedna potpuno redefinisana stvarnost. Njih je sve to mijenjalo, a treba se zapitati i šta su vidjeli i čemu sve svjedočili...", kaže Kasipović, danas potpredsjednik Vlade i ministar pravde RS.

Kad se zaustavlja rat, nema primjedaba, a sve analize i poslije Dejtona previđaju to najvažnije - da je taj sporazum zaustavio rat.

"Dvije decenije kasnije, imam istu dilemu kao i svih tih godina, da li se rat mogao izbjeći i da li se moglo drugačije? Kao jugonostalgičar, mislim da je mojoj zemlji spakovana i namijenjena sudbina koju nije zaslužila i još pamtim rečenicu prestala je potreba za postojanjem Jugoslavije, jer je to najstrašnija rečenica koju sam ikada u životu pročitao", naglasio je Kasipović.

Brane Božić, u to vrijeme novinar Radio Beograda, kaže da su "glavnu vijest javili ljudi iz Dejtona", te je novinarima koji su pratili ova zbivanja preostalo da jave redakcijama reakcije na prestanak nečega što je odnosilo 80 života na dan, više od 1.200 dana..."

Narod je, kako kaže, čini se, u početku razumio karte, ali ustavne principe nije razumio do kraja, što je slučaj i sa onima koji se bave politikom.

I Slobodanu Peševiću, novinaru beogradskih "Večernjih novosti", taj 21. novembar 1995. zauvijek će ostati u sjećanju. Većina novinara koja je pratila ta zbivanja, prisjeća se, imala je nagovještaje da bi moglo doći do sporazuma.

"U Beogradu je radio Boro Marić, a ja u Banjaluci i bio sam u stanu, u iščekivanju. Nije bilo struje i na malom tranzistoru sam pratio informacije. I danas mi zvoni glas i optimizam Igora Crnatka, današnjeg ministra inostranih poslova BiH, koji je tada na BIG radiju javio da će se obratiti Bil Klinton, američki predsjednik, jer je postignut dogovor", prisjeća se Pešević.

Signala nije bilo, pa se uputio iz stana prema redakciji dopisništva, da javi informaciju i opiše kolektivnu euforiju i radost.

"Slavilo se na sve strane. I pucalo se, pa je u jednom trenutku eksplodirala dimna bomba i ja sam, idući ka dopisništvu, pomislio - pa neću valjda poginuti sada na kraju rata", kaže Pešević.

Na kraju je redakciju upitao kako će se vratiti kući, a tadašnji urednik Jovan Keser mu je rekao: "Kao Tihi i Prle, kanalizacijom."

Novinarstvo danas, ocijenili su tadašnji novinari, mnogo se razlikuje od onog prije 20 godina. Smatraju da su mobilni telefoni i internet samo dio promjena, dok je agresija zamijenila pismenost i znanje. Čini se, kako dodaju, da više nisu važni gledaoci, čitaoci, slušaoci ni zaposleni u medijima, već samo oglašivači i vlasnici medija...

Prekinuta veza

Milkica Milojević, predsjednica Udruženja novinara BiH, kaže da je, umorna od izvještavanja s frontova kao novinarka "Glasa Srpske", pomislila da rat nikada neće prestati.

"Bili smo dan i noć uz telefone. Jedne večeri je zazvonio telefon, ja sam se javila, veza se prekinula, ali sam znala šta se desilo", istakla je Milojevićeva, koja je dodala da je bolest spriječila Igora Crnatka da prisustvuje debati.