Magazin
11.10.2021.
10:14
Omiljene namirnice drevnih Egipćana
Izvor: Nezavisne
0
Podijeli
"Informacije, poput sadržaja dnevnih obroka prosječnog Egipćanina, nisu bile dovoljno značajne da bi se našle na slikama za vječnost. Hljeb i pivo ne bi mnogo doprinijeli dobrom zagrobnom životu", kaže doktor Menat-Alah El Dori, arheobotaničarka koja se specijalizovala za istoriju hrane.
Ali obroci koji se pripremaju faraonu za život na onom svijetu - to je već nešto drugo.
Jedan od glavnih izvora znanja o drevnoj egipatskoj kuhinji su ostaci pronađeni u grobnicama, uključujući i obilje namirnica, navodno ostavljenih za pripremu slugama zagrobnog svijeta, a za uživanje pokojnika.
Zidovi grobnica starog Egipta puni su izuzetnih scena koje često prikazuju ukusna jela u kojima će pokojnik uživati u zagrobnom životu.
"U Starom kraljevstvu pokojnik bi bio sahranjen sa spiskom delicija u nadi da će navedena hrana zauvijek utoljavati njegovu ili njenu glad", pišu autori knjige Faraonova kuhinja: Tradicionalni recepti drevnog Egipta i objašnjavaju da su scene u grobnicama mnogo više od umjetničkih prikaza.
"Na predstavi na sjevernoj strani zapadnog zida Nakhtove kapele", el Dori objašnjava: "Imate savršen primjer jedne ponude. Vidimo osobu čija je to grobnica, suprugu i njihove sluge koje im prinose raznovrsnu hranu za zagrobni život."
Isprepletano grožđe i nar, pa takozvani "zmijski krastavci", onda i obična i vrsta sada izumrlih smokava ispunjavaju scenu, dok patke, guske, jaja i ribe zaokružuju meni u kojem će pokojnik uživati zauvijek.
El Dori ima i Instagram stranicu - Jedi poput Egipćanina, na kojoj objavljuje dijelove svojih istraživanja. Njen post za koptski Uskrs, koji se, na primjer, slavi zajedno sa državnim praznikom Šam el-Nesim, govori o popularnosti mladog luka.
Egipćani su milenijumima vjerovatno punili stomake zalogajima mladog luka.
Prije nego što navedemo neke od jela koja je rekreirala, važno je i da se napomene da, uprkos bogatstvu izvora, ne postoje sačuvani doslovni recepti. Bar ne u tradicionalnom smislu.
Kolač od tigrovih oraha
El Dori se 2019. godine upustla u veliki poduhvat, rekreirajući tortu od tigrovih oraha, desert star 3.000 godina, iz seta uputstava pronađenih u grobnici Rekhmirea, plemića iz 18. dinastije.
Na prvi pogled, postupak prikazan u grobnici izgleda prilično robustno: muškarci beru, lupaju ga, miješaju s vodom i, kako se čini, prže ga. Svaka ilustracija je označena hijeroglifima.
Ali pošto scena ne uključuje gramažu, redoslijed radnji ili opise za bilo koji od koraka, el Dori i njen tim morali su da se oslone na eksperimentalnu arheologiju da bi ponovo stvorili recept, opisujući proces kao slagalicu.
Zašto Egipćani nisu pisali recepte?
Prema mišljenju el Dori, postoje stvari koje treba imati na umu u vezi sa kuvanjem u starom Egiptu: nije bilo svrhe pisati recept u, uglavnom nepismenom društvu poput onog koje je živjelo tokom vladavine 18. dinastije, usmeno prenošenje je bilo daleko moćniji alat.
I drugo, važno je zapamtiti: ono što je napisano na zidovima nije za žive, već za mrtve.
"Niste morali da im naslikate knjigu recepata; ako biste simbolično predstavili korake i ostavili neke sastojke u grobnici, sve bi to nakon rituala postalo čarobno i spremno za zagrobni život."
Hljeb i pivo
Dok su se metode i recepti za pripremu nekih jela razlikovali tokom vijekova i kraljevstava, hljeb je uvijek bio ključna komponenta. Zapisi ukazuju na oko 40 različitih vrsta, uključujući eish merahrah, pogaču popularnu na selu do danas.
Na 4.400 godina staroj grobnoj komori Raemkai u Sakari (sada izloženoj u Muzeju umetnosti Metropolitan u Njujorku), niša na sjevernom zidu prikazuje scenu pravljenja hljeba i kuvanja piva, koje nisu u nizu.
Dvije žene melju žito na tvrdom mlinskom kamenu, dok još dvije rafinišu brašno. Jedna baca tanjir da ukloni zaostale ljuske, dok druga kleči da ga prosije.
Dva muškarca mijese tijesto prije nego što ga stavite u pećnicu, ispred koje žena štiti lice od vrućine.
Pivar čuči i priprema posude za fermentisano pivo.
Za stare Egipćane pivo je bilo grupa hrane, a ne osvježenje. Njihovo pivo nije bilo slično današnjim pivima, bila je to gusta tečna hrana, puna grudvica, bilja i kalorija.
"Bilo je dostupno tokom cijele godine, i to svima, bez obzira na klasu. Imamo čak i dokaze da su radnici primali plate u hljebu, žitaricama i pivu. Dakle, to je bilo nešto osnovno za društvo. "
Vino, s druge strane, bilo piće elite.
Iako bi se služio masama na festivalima i u posebnim prilikama, kada bi ga kraljevi i plemići raskošno dijelili, ostao je uglavnom na stolovima bogatih.
Mladi luk i sočivo
Iako se mladi luk stalno pojavljuje u različitim kontekstima - kultivacija, svakodnevni obroci, prinošenje mrtvima - moglo bi se dogoditi da je, osim kulinarskog značaja, njegova sveprisutnost umjetnički izbor.
"Mladi luk je vizuelno zanimljiv", kažu.
"Znamo iz drevnih zapisa, da postoji hrana poput sočiva koju su jeli redovno u velikim količinama. Stalno ih nalazimo na nalazištima naselja, ali rijetko ih nalazimo u grobnicama", kaže Dori i dodaje da, u odnosu na luk, zrnca sočiva možda samo nisu bila praktična sa slikanje.
Može se dogoditi i da se, baš kao i danas, sočivo smatralo uobičajenom hranom i da ga kao takvo nije vrijedno čuvanja za vječnost.
"U naseljima nalazimo biljne ostatke, dosta sočiva, kao i kosti životinja. Takođe, hemijski analiziramo posude, kako bismo saznali šta se u njima kuvalo."
Mandragora
Ostaje misterija da li su neke stvari pojedene, popijene ili udahnute. Povezivane s ljubavlju, erotikom i ženskom anatomijom, mandragore su bile vjerovatno najromantičnije voće u starom Egiptu
"Ljubav koju gajim prema vama je široko rasprostranjena u mom tijelu, poput (soli) koja se rastvara u vodi, poput ploda mandragore koja se upija u parfem", kaže ljubavna pjesma iz Novog kraljevstva.
Zbog činjenice da su se mandragore predstavljale zajedno sa hranom, pretpostavlja se da su bile za jelo, ali je njihovo opioidno dejstvo (i erotska konotacija) takođe moglo učiniti mandragoru moćnom bazom za napitke i eliksire.
Slično pitanje može se postaviti i za cvjetove lotosa, sveprisutni motiv u drevnoj egipatskoj vizuelnoj kulturi koji se takođe pojavljuje u prizorima ponude hrane.
"Je li to bio samo ukras? Herodot, čije izjave treba uzeti sa rezervom, rekao je da su Egipćani jeli cvjetove lotosa. Veruje se da potapanje lotosa u alkohol, čini piće još jači", kaže El Dori.
"Vidite ljude kako ih pružaju jedni drugima i njuškaju ih, ali ne znamo da li to rade da bi ga kasnije pojeli, ili jednostavno njuše cvijet jer se to radi kada vam ga neko pokloni."