Maloljetničko prestupništvo posebno je zastupljeno u oblasti imovinskih delikata, gdje, na primjer, spadaju lakše ili teške krađe, pljačke i slično.

Naime, lani su, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prijavljena 592 lica mlađa od 18 godina zbog krivičnih djela koja se odnose na imovinu, što predstavlja visokih 65 procenata u odnosu na ukupan broj prijava.

Ipak, ako posmatramo duži period iza nas, može se konstatovati da je, kada je riječ o RS, broj mališana i tinejdžera zbog kojih je policija imala posla znatno smanjen.

Međutim, alarmantna je činjenica da policajci intervenišu čak i zbog djece mlađe od 14 godina.

"Prema starosnoj strukturi, od ukupnog broja prijavljenih maloljetnika, 259 njih je starosti od 16 do 18 godina, 77 je starosti od 14 do 16 godina i 23 su do 14 godina", kazali su iz Institucije ombudsmana za djecu RS.

Ombudsman za djecu RS ističe da su u grupi krivično odgovorne djece najčešće mališani od 16 i 17 godina. Ovakvom ponašanju, kako upozorava, često prethodi ili ga prati zanemarivanje djeteta unutar porodice i prekidanje redovnog školovanja.

"Krivična djela su izvršena najčešće zajedno sa drugim maloljetnicima ili mlađim punoljetnim licima", navode iz Institucije ombudsmana za djecu RS.

Marija Jakovljević, psiholog u Centru za socijalni rad Banjaluka, navodi da kada maloljetnik počini prekršajno ili krivično djelo, koje se prijavi policiji, oni pozivaju mobilni tim Centra i uzima se izjava maloljetnog lica u policijskim prostorijama.

"Mi se uključujemo jer se u postavci stvari cijeni da je u takvim slučajevima potrebna dodatna stručna podrška porodici u vaspitanju djeteta i odgovaranju na sve razvojne potrebe koje djeca tada imaju", naglasila je Jakovljevićeva.

Ona dodaje da stručnjaci daju niz preporuka roditeljima, poput toga kako nagrađivati dijete, ali i kako ga kritikovati i postavljati mu zahtjeve.

"Kada je riječ o recidivima, oni postoje i uglavnom pokazuju da u porodičnom sistemu dijete nema adekvatnu podršku i nadzor", kaže Jakovljevićeva.

Dževad Šuško, direktor Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine u Sarajevu, ističe da je velika većina maloljetnika, koji su u sukobu sa zakonom, iz porodica bez jednog ili oba roditelja.

"Problem je što tu nema autoriteta koji bi se mogli iskoristiti da se djeca odvrate od činjenja takvih djela. Obično su prepušteni nekim od članova porodica u drugom ili trećem koljenu, kao što su baba ili djed, ili su dodijeljeni organu starateljstva koji nema aktivnu kontrolu, kao što je to slučaj u potpunim porodicama", naglašava Šuško.

Komentarišući to što su maloljetnici najčešće skloni imovinskim deliktima, on pojašnjava da dijete koje nema porodični autoritet na ovakav način želi da kompenzuje ono što njegovi vršnjaci imaju.

"Na primjer, nema kvalitetan mobitel, dobru garderobu ili odgovarajući džeparac, a to ne može da ostvari kroz porodični sistem funkcionisanja", pojasnio je Šuško.